СРЂ

— 823 -

Pijerko je za nom neprestano pristajao i uzdisao, da bi pukla i studena stijena, ali je madama bila hladna, dapače je jednom rabi kazala: „Sto hoće od mene onaj Ciganin?" I uvjerio se gospar Pijerko, da bi mogao predobiti srce lijepe i učene gospe, kad bi postao brat, jer je ona mogla samo Jubiti braću, a nikoga drugoga na svijetu. To je on sve razumio po Paši, koji je bio prvi rođak drage gospođe, koja je znala na izust mnogo Volterovijeh stihova. U logi ga nije tako prezirno pogledala, već mu se približila, dakako kao novom bratu. — Dragi gospodine, ti želiš u naše kolo, ali se tu hoće goleme kušne, u nas se dolazi po dračama. — To sam, madam, i želio, jer život prezirem pred idejama. Život mi ne vrijedi ništa. — Tvoja mi je ispovijest draga, pa što nije bilo, može jednom biti. Pijerko uzdahne, a Tansen ga nekako pogleda Jubeznije. Nije se ni po što usudio, a da bi joj štogod drugo kazao u ovom ozbijnom času kušne, kad se primaju braća. Meštar logo nije bio protivan, a uza n su pristajali gospar Maro, Lukša, Andro, Paše i Ganluka, pa je bilo sve svršeno, i one bi večeri po kušni Pijerko postao brat, framasun. Ugasiše se svijeće, povezaše mu oči i uvedoše ga kroz nekoliko hodnika u glavnu dvornicu. Tad mu digoše mahramu s očiju. Nasred dvorane je bio mrtvački odar, a na nemu nekoliko lubana i prekrštena dva španolska otrovana mača. Svijeća je jedva ski]ila, a nekoliko je braće bilo u crnijem dolamama. a na nima framasunsko obiježjo: mjerilo, kug]a i t. d. Na prsima im je bila bijela mrtvačka glava. Meštar je iiuao klobuk na četiri ćoška, i po tom se znalo, da je u redu veliki istočnik, što je svakako odlično mjesto. Tu je bila i Tansen, dakako u crnini, s obiježjem reda. Nastao grobni muk. Meštar uzme mač s mrtvačkog odra i reče: — Svak se pokorava zakonima reda, slijepu posluhu. U ime reda, svakog će žrvovati, nikomu ne će prostiti. Ovaj će mač suditi dušmaninu, pa i tebi, mladi brate, kad ne bi bio