СРЂ

— 929 —

— Sbogom! S bogom ! Nemam kada, pune su mi rulce posla. Dođi poslije podne pa ćeš čuti sve što pišu. Tim riječima ostavi Nike Bogdanova Luciju, te se vrati kući. Lucija se tek pred večer sasvim umiri, kad i noj pročitaše pismo. Bila je vrlo vesela da joj Matko dolazi. I nije prošao dan, a da se Nike i Luce nijesu viđale; ni o čemu nijesu razgovarale, do o Lakanu i Matku. I jedna i druga se već mislila, kako će da prepravi lijep i čist krevet, kad im sin dođe, gdje će da počine i spava. A kada se jutrom sastanu, onda priča jedna drugoj, što je koja sanala; pa dok u jedne san tjera na dobro, drugoj baš nije po ćudi. Od jednom počnu računati, koliko još dana ima do dolaska. Kako im je čudno izgledalo ovo petnaest dana čekana! Koliko su samo puta spomenule ime Lakan i Matko! A koliko su ih puta u snu vidjele, i s nima razgovarale!... Zaludu, mati je matil... I osvane prva nedjeja po Ilijinu. U kući Bogdana M sve se još sinoć spravilo za polazak u Gruž, da pričekaju Lakana; a Luce pok. Ilije nije nikako ni ubvatila tvrd san, čekajući kad će svanuti, samo da se uputi sinu u susret. Kad je bilo vrijeme za polazak, upute se svi zajedno, da pričekaju svoju djecu, pa da se s nima izgrle i izjube. * * * Gotovo u samoj sredini sela leži širok komad ledine, do. Nasred dola izdigao se stari dub (hrast), pa širokim granama prekrilio gotovo рб dola, a sjenom okupio širok komad, pa je baš zgodno u negevu hladu, kad ono ilijnštak prižeže, kako, evo na zđravje, danas. Još u davna vremena sastajali su se sejani na dolu pod starim dubom, i tu razgovore vodili. A danas, kad svrši misa na matici, ne stadoše, kao obično, pred crkvom, već odmah sađoše u selo pod dub, te tu razgovaraju i čekaju, dok najezu naši Amerikanci. — Beli ga je ugrijalo, Judil — počne jedan između nih, sjedajuć u hlad i ne gledajuć nikoga u lice, kao da je ta besjeda namijenena svijem naokolo, pa neka mu odgovori koji prvi hoće. — Od čega vakat (doba), od toga i vrijeme, veli se prihvati odmah jedan do nega, zagrćući bijele rukave do sa59