СРЂ

952 —

SITNICE IZ DUBROVAČKE PROŠLOSTl. A. Vučetić. — (11) Odlazak poslanika s dankom iz Dubrovnika put Carigrada*). Poslanstvo u Carigrad bješe najznatniji, najteži i najozbilniji vanski posao dubrovačke republike, jer se tu radilo o tisućama zlatnijeh dukata, o dragocjenijem darovima, o dubrovačkoj trgovini po cijelom Balkanskom poluostrvu i jer su poslanici prolazili kroz mnoge naseobine dubrovačkijeh trgovaca po Turskoj. Zato su preprave za taj odlazak bile duge i raznovrsne, a odlazak obavjao se svečano i sjajno. Dubrovčani, svojom državnom uviđavnosti već XV. vijeka uvjereni, da turskoj sili, koja bješe zapremila Balkansko poluostrvo, ne <зе moći ni velika država odo]eti, nastojahu da Tursku sklone ugovorima na zaštitu trgovine i sigurnosti republike dubrovacke te se prignuše i na plaćane danka, koji im turski car više puta poveća, i taj su danak dva dubrovačka poklisara nosila svake godine u Carigrad. Svečanost odlaska vršaše se po stanovitijem propisima, i Palmotić u „Dubrovniku Ponovjenu" živo nam je opisuje. Ali XVIII. vijeka, 43 godine iza trešne, t. j. 1708. godine, vlada preinači propise za taj posao i popuni ih kasnije više puta. Ti se propisi nalaze u jednoj knizi dubrovačkog historičkog arhiva pod imenom „Сеrimoniale" („Obrednik"), koja sadrži i propise za druge državne svečane prilike, kao n. pr. za svečanost sv. Vlasija, a ima osobito poglavje za odlazak poslanikži u Carigrad pod naslovom: „Cerimoniale nella spedizione dei SS. Ambasciatori del tributo alla Porta Ottomana rinuovato l' anno 1708, quando la prima volta dopo la guerra furono spediti gl' illustrissi-

*) Predajem ovu sitnicu po izričitoj želi pok. Fabrisa, koji mi je posleđriih dana svog'a života ponovno stavlao na srce „Srđ" i preporučivao da nastavlam, dok uzmog'u, svoje sitnice. Тб mi je on govorio ne kao samomu meni, nego kao cijeloj našoj prosvijetlenoj publici, kojoj ja, evo, riegov zavještaj priopćujem.