СРЂ

— 966 —

„hemeđ efendije, pa po negovu blagajnickom predstojniku u „generalnoga tajnika velikog vezira, koji tajnik stavi svoj pe„cat. Pa se nosi u zapisnicara, koji biježi nadnevke i napiše „naslov isprave. Zatijem pokrajinski financijski upravite] po„tegne trak straga a risac potegne tugru (znamene) turskog cara."') Tajnik im dade i popis darova, iz kojega vadimo ovo : Oauš-baši (poglavici vratara) — svile i čaška (fingan); gulamima (ulacima, teklićima) velikog vezira — šećera(?), kafe i mirisa i solotte (ital.) 8. Napokon drugi od blagajnika kaže poslanicima: „Presvijetla Gospodo! Po nalogu vijeća vi ćete se služiti ..novcima samo na korist republike a čuvaćete se od svake se„bićne svrhe, a nada sve ne ćete uzimati za sebe dobit na raz„mjeni пол г аса, koje nosite; nego, ako što dobijete ili prištedite, „to ćete vratiti u državnu blagajnicu. „Evo vam dakle ovdje ćesa punijeh novaca i sandukapu„nijeh darova. Mi smo ovdje pred vama sve izmjerili, izbrojili, „složili, i zapečatili. Sve je dobro spremjeno i zabijeno. Sretno „putovali a još se sretnije povratili!" Tada stariji od poslanika zahvajujući na svemu pozivje blagajnike na večeru u poslaničku kuću. Ostali se praštaju i vraćaju u grad; ali ostaju vojnici da čuvaju kuću sve do zore, dok otidu poslanici put Brgata. U večer jedan od noćnijeh kapetana i nekoliko noćnijeh stražara primaju nalog, da i oni čuvaju poslaničku kuću na Pločama. * * *

') Ovaj naputak napisan je u obredniku italijanski; ali sve glavne rijeei su turske ili arapske. Evo početka ovog'a eudnovatoga sastavka: Per eavare la ricevuta del tributo (za izvaditi primku o danku). — Prima si eava tesehere, ossia temetu sigillato dal Hasna-ehieebaja del Gran Signore per mezzo del Ielhisci-aga. sopra temeschuh al suprcmo visir col suo sah, che si dia teschera dal Basc-Muhasebe. Poi teftedar-efendi fa sah. — Riječi turske i arapske u ovom naputku stranom su pokvarene, a tumacene i ispravak dobio sam osamdesetijeh godina prošloga vijeka od Visokog Otmanskog poslanstva na Cetinu posredovaiiem ondašrieg otmanskoga konsula u Dubrovniku Maksim-efendije; zato im budi najiskrenija hvala.