СРЂ

— 967 -

Kad poslanici i blagajnici s ostalom gospodom zasjedoše za gotovu sofru, bješe do poslanika mladi Lučić na gospođskoj večeri. Pri pečenci napijaše se Dubrovniku i poslanieima. Starina Lopuđanin služaše gospodi mavasijom; alimomkuVlasiju preslužuje cašu vinom, te se mavasija proli po gospodskoj sofri. Pita ga stariji poklisar: „ Oj Ivane, Lopudski sokole, koju sredu želiš ovomu golobradu momku, da mu preslužuješ баšu vinom?" — „Gosparu, prosti; ali ja sam doma i starije i mlađe, i djecu i unuke, iženio, te bi i mladoj Grkini u Stambulu gradu ponio sitno pismo od nekoga momka." Nasmija se poslanik razumijući starca, te dade Vlašiću sitnu tamburu. Tad on pocne udarati i popijevati tanko uz tamburu. Sutradan, kad svane, dođu još dvije stotine vojnika pred poslaničku kuću, da do granice prate putnike i neizbroj an puk da gleda niliov odlazak. Kad se četa uputi, stade pucane pušaka, a pred nima jedan sejak popijevaše, i tako prijeđu dubrovački poslanici na tursku zemju, da preko Novoga Pazara, Sofije i Jedrene odnesu u Carigrad danak turskomu caru.