СРЂ
— 1025 -
65
eama takovog putovana po carstvu umrlih, te o nedovojnosti svojih sila da te poteškode svlada, pomine Enejev i Pavlov silaz u drugi svijet: Na taj put se Sud izbrani poda, Onu vjeru po tom da lirabreni, Što je ulaz k spasu ludskog' roda. Al' ja čem bih ? Otkud 1' oblast meni ? Nit Enea, niti sam Pavao; Na to vriednim ja nit' tko me cieni.') Eminentno moralan je sadržaj ove vizije. Da pokaže, naime, neizmjernost dobrote i milosti božje, anđeo vodi Pavla, da vidi boravište kreposnih i dobrih duša, koje ulaze u carstvo nebesko tek pošto su učinile pokoru. Raj je opasan, isto kao u Apokalipsi sv. Ivana i u pomenutoj viziji fra Đakomina Veronskoga, visokim bedemima od samog dragog kamena. Cetiri su rijeke u nebeskom gradu: jedna teče medom, drugamlijekom, treća ujem a četvrta vinom. Cetiri su reda blaženika, u sredini visoke stolice za one, koji su na ovom svijetu bili ponizna duha. David udara u harfu, a blažene duše pjevaju milim glasom: „aleluja". Zatim vodi anđeo sv. Pavla, da vidi mjesto i muke osuđenika. Pred paklenim se vratima nalazi stablo, o kojem vise lakomci, malo da|e užarena peć, gdje trpe muke okorjeli grešnici. Oni, koji nijesu vršili svoje vjerske dužnosti, zatim lupeži i varalice nalaze se u rijeci vrele krvi, ko do kojena, ko do bokova, a opet neki do grla, sve prama veličini grijeha. Kamatnike grize neprestano gadna jedna neman; čarobnici, prelubnici i oni koji su'se ogriješili s putenosti nalaze se u bunaru krvi. Besramne žene i one, koje ubiše vla stito dijete, stoje na ognenim stupovima. Napokon uđe apostol sa svojim pratiocem u pravi pakao, gdje se vidi velik bunar, zapečaćen sa sedam pečata. Unutra se nalaze duše onih koji odrekoše Spasiteju božanstvo. Dok je apostol to motrio, rastvori se nebo i ugleda anđele, gdje nose u raj jedhu dušu. Cijelim paklom zaori tada: „Miserere", osuđenici mole Svemogućega da ublaži nihove kazne. Ali Bog, koliko milostiv toliko i pravedan, ne da se sklonuti na to. Stoprv kad ga negov apostol stade skrušeno i žarko moliti, da se smiluje ovim
') Božanstvena Komedija, I. 2. 28-33. Preveo S. Buzolić.