СРЂ

- 1010 —

čanstvo ne bi čovjeku dosta bilo, kad bi on hotio shvatiti bezdane svoje ispraznosti, u kojoj je teme] i prijestoje negove obolosti. Gledam ove mrtve kosti gdje se bijele na suneu i na kiši, na vrućini i na studeni. Ovo je poraz našijeh oblika, našijeh zemnijeh nošna, ali ne, ovo nije poraz niti svršetak moje osobe, koja mi u srcu viče: Ja ne mrem koja govori: Mogu dati bogatstva, krajevstva, svijet i tijelo da se sažeže, ali ne mogu dati sebe, jer nijesam svoja, ili sam tako i toliko svoja da se sebe ne mogu lišiti. Тако stalno i čvrsto jesam, da ne mogu ne biti. Gledam ovo poje, ove kosti, ovaj poraz, i sjećam se riječi: „Koji sije u tijelo svoje, od tijela ee požneti truhlost; a koji sije u duh, od duha će požneti život vječni." Evo ti u dvije riječi čitave povijesti i filosofije. Kažem: evo ti povijesti, jer je ovako, jer se okolo ove osi vrti kolo života. U Judima se vidi ili trulilost ili duhovnost. Ovo im je sadržaj povijesti. Govorim: evo ti filosofije, i pravo govorim, jer su ovdje povučene dvije crte i zabiježena čovjeku dva negova naklona: naklon k duhu, ili k materiji. Iz ovoga pana izlaze moralne pojave, svi domaci i društveni odnošaji. Ovdje je uzrok našega unutrašnega mira i također našega unutrašnega pakla. Ovo dijeli judi u dva čovječanstva: u duliovno i u tjelesno. Prvomu je poglavica Hristos, a drugomu mrki knez ovoga svijeta, koji u Hristu nema ništa. Stoje nam pred očima sinovi vidjela i sinovi tame. Ovijeh je mnogo, onijeh malo. Ako se čovjek poda svome tijelu i ako on svoju osobnost i savijest jedino ćuti u tijelu i u trbuhu, onda on sije tijelu i od tijela će požneti gnoja za života a u smrti će požheti truh[ena. Nu ako svoje tijelo podmetne zakonu pameti i uzbude ga jedino smatrati oruđem svojega duha, onda će u duh sijati i od duha će požneti život vječni. Duhu se sije, kad se istinom hrani pamet a Jubavlu srce. Duliu se sije, kad unutrašni čovjek teži za nebom a ne za zemjom, ne za svijetom. Smrti, ne zna za te koji se hrani riječju života, Hristovom riječju; on pjeva uz andeoske gusle: — „Gospod je pa-