СРЂ

— 1011 —

stir moj,ništa mi ne će nedostajati. Da pođem i dolinom sjena smrtnoga, ne ću se bojati zla; jer si ti sa mnom; štap tvoj i paliea tvoja tješi me". Gledam ove mrtve kosti, i mislim o slovenskijem narodima, koji kostima svojijeh sinova, neplodno za sebe, posijaše mnogo po}a i gora I... Da, mislim o slovenskijem narodima i molim duhove, prijateje svoje, da me vode, da me nose onamo gdje krasne i živahne naše Srpkihe, sa pticama u gustoj šumi, pjevaju pjesme goruće Jubavi i smrtne gorkosti. Sto ovdje čine one gole kosti, one ne zakopane kosti? Cekaju da ih vrijeme izmrvi i mati zemja preuzme i sa sobom pomiješa. Ivosti su od zemje; izgubiće razne oblike i opet će biti zemja. Nekada trebovahu duhu, ali svršiše svoj posao, i duh se nima ne će više služiti Ne će! ... Čeka nas duliovno tijelo. „Sije se tijelo tjelesno, a ostaje tijelo duhovno." Znam da su negda bile žive ove kosti; ali ko će mi reći jesu li one za svojega života služile dobru ili zlu ? Mrtve kosti ne govore; kad bi govorile lagale bi, kako im je negda jezik lagao. Crvi na veeeri jedu naše lažne jezike. Sve je na svijetu laž. Svi su dobri i pošteni ovdje u ovome poju, jer su_ mrtvi, i jer nadgrobnice kažu ovako o nima; ali mi znamo da nema ni zloće ni dobrote u mrtvijem kostima. Dobrota je i zloća u duši a ne u kostima, ne na nadgrobnicama. Cija je bila ona onamo gojenica?... A cije je misli sadržavala ova lubana, iz koje evo sad izlazi malena gušterica ?... Ove kosti čekaju moje kosti. Kako me gledaju one ocnice bez ociju!... Mnogo mi govore ona usta bez jezika!... Uho ih ne cuje, ali ih cuje duh. Ovaj ovdje .... ovaj vitez, o kojemu nadgrobnica kaže da bješe pošten čovjek, ovaj bi presvijetli vitez, da nije nokte izgubio, bio još lupež kako bijaše za svojijeh dana. Ono imahe, što ostavi sinovima, nije tecevina negova truda, nego plod negovijeh lupeština. Pravijem i poštenijem trudom eovjek može j°dino steći sebi kruh potrebni, ali se trudom ne može obogatiti. Pošten trud i bogatstvo nijesu nigda bili braća. A onaj pop onamo, blizu one zelenike, o kojemu bezobrazna nadgrobnica kaže da bješe pobozan čovjek? Onaj bi sveti pobožnik, da mu ruke nijesu otpale, pokrao Boga i sirotu.