СРЂ

— 1045 —

М Ј Е R I L А. — Georges Courteline. Lica : La Brige, Lonjumel. (Prizor se đogađa kod Lonjumela. Mračan i prosto namješten stan malena advokata u provinciji. Iz početka je samo Lonjumel na pozornici za svojim radnim stolom, zaduben u akta). Sluga (s vrata od sobe): Gospodin La Brige pita, možete li ga primiti. Lonjumel: Uvedi ga. (triazi LaBrige). Vrijeme da se vidimo, obješenače! La Brige: Kako si? Lonjumel: Znaš li, da se ja pitam, smije li se čovjek još s tobom rukovati? Ti poeineš postajati sasvim kompromitujuee lice. La Brige: Ta zavjese su na prozorima spuštene. Lonjumel: Imaš pravo. La Brige: U ostalom ja dolazim k tebi kao klijenat; imam đakle pravo na neke obzire. Lonjumel: Dakle opet kakva nesuglasica između tebe i našijeh sudaca. La Brige: Ne govorimo o tome. Lonjumel: Ja sam odmah na to promislio! .... Jer ima barem već šest mjeseca, da nijesam citao tvoga imena u spisku sudbenoga dvora! La Brige: Ima i sedam, jer smo sada u junu, a ja sam zadni put bio zatvoren decembra. U ostalom, o onome onda ne vrijedi ni govoriti; ništa, 8 dana zatvora, 25 franaka globe i 200 franaka naknade za to, što je jedan razbojnik postupao sa mnom kao s lopovom (Lonjumel se smije). Zašto se smiješ? Nije ovo ništa smiješno. Ja ne govorim ništa što ne mogu dokazati. Bio je 5-i novembra prošle godine Lonjumel: Ta sjedi. La Brige: Hvala! (sijeda). Lonjumel (nuđeći mu cigaretu): PuŠiŠ li^ La Brige (uzimajući cigaretu): To mi je najmilije ... Dakle, ja sam baš dolazio iz Saint Pelagie, gdje sam odležao