СРЂ

— 1051 —

Lonjumel: Уес mi je lakše. ... Sto si ono govorio? La Brige: Ne znam više. A da! On se dakle pozva na članak 320. i tuži me za naknadu štete i boli. Ja branah pouzdano svoju pravdu. „Pošto mi se zabranilo popraviti krov, nije mi bilo moguće zapriječiti da ne uspada pomalo na glave prolaznika". Mišjah, da ovome razlaganu nema prigovora. Lonjumel: I prevario si se. La Brige: Na žalost, potpuno. Jer mi bi veoma jasno izjavjeno: „Za Vaše rasprave s općinom mi ne znamo niti se to nas tiče. Mi imamo samo odrediti naknadu i presuditi, je li jedna ploča ođletjela uz pogibao s vašega krova ili nije. Je li nagrdila lice tužitejevo ili nije? Jest ili nije. Oko toga se vrti cijelo pitane". Tako govoraše predsjednik, čija mi je rjeeitost donijela kaznu od šest dana zatvora i novčanu globu od tisuću i pet stotina franaka. Lonjumel: To baš nije mnogo. La Brige: Pravi dar. Dobro. Ja mišlah da je stvar dovršena, te upravih svoje korake mirno ka kućnim penatima. — Što nađoh ispod kućnih vrata?.... Poziv građevne komisije, da u najkraće vrijeme dadem povući natrag svoju kuću, s obrazložehem, da je desetgodišni rok za porušene istekao. Ja se pokorih. Zidari, po koje odmah poslah, dođoše sutradan i počeše radnu sa Jestvama i objetelicama, a za hima uzastopce dođe žandaram i izvan sebe od bijesa naredi judima da silaze. Zaludu se pozvah na nalog koji vršah. Lijepo vaspitani čovjek prodera se na mene, preporuči mi da zatvorim svoju hjebarnicu da muhe u nu ne ulijeću, i preko glave načeonikove stavi me, u ime zakona, pod optužbu. Najgore je bilo, da me je iza povlačena zidova, opet gonila policijska vlast radi upornosti proti građevnom poretku. Moji prerazđraženi živci počeše me bojeti. Pismima, odgovorima, pozivima, otpisima, izlaženima pred načeonika, pred sredsk: sud, pred porezni ured i druge vlasti ne bi više kraja... Na svrhu izgubih ustrpjenstvo u nezgodan čas. Kotarski poglavar, kod koga baš bijah, povuče zvono i reče poslužniku: „Bacite ovoga gospodina napo|e!" Tvrdo riješen da ga ne pustim ponoviti tu naredbu, odletjeh, što sam brže mogao, od ovog zlotvorskog ureda — i padoh u ruke žandarma, koji me dočeka riječima: „Ugursuze jedan, kad ćeš