СРЂ

— 1064 —

se neke milosrđne duše prignuše da je podignu, primijetiše da još diše. Prenesoše je u lucku kuću, gdje oživjena negama i dobrom vatrom mogne pripovjediti, da je večer prije nezin vjerenik pošao s traktom svoga strica, i da je ona, kad je počela bješneti oluja, potrčala na obalu, obuzeta očajanem. Studen, vjetar i kiša bijaliu joj malo po malo oteli svu snagu, tako da je neosjetno pala kao mrtva. A sad joj se činilo, da se oslobađa strašna sna. Je li istina da je bila oluja'? Je li istina, da se nezin dragi nalazio u pučini? Žalosnijem i vrućijem pitanima odgovaraše samo bucane mora. U toliko na obali pojavjahu se prvi tragovi utopjenaka: dvije velike sohe od mreže, komad katarke s jedne lađe i nekoliko dasaka premazanijeh paklinom. I do malo se doista nađe i izmrcvarena Ješina nesretna mornara. Plač i lelek čejađi, koja je lutala po obali, otpoče opet još očajnije, kako da ih žalosna smrt onoga mornara izvještava i o smrti svijeh drugijeh, koji bijahu one kobne noći ostali na moru. Grad bijaše veselo rasvijetjen suncem, ali daleko na moru još se viđaše kosijeh kišnijeh pruga. Na obali rastijaše gomila mornara i ribara. Na jednom mnogo se čeladi zbije na ušću jednoga konala. Među polomlenijem ladama bijahu se našle druge dvije Ješine. Ostaci razbijenijeh lada poslužiše kao nosila i tada počne, na rubu morskom, žalosni prijenos, dok zvona uvijek slavjahu. Pri dolasku onijeh čudnovatijeh nosila bijaše nazočna druga mnogobrojna gomila }udi i žena, koja izgleđaše kao poludjela od žalosna i užasna prizora, te se bijaše odigrao malo prije na lučkom ulasku. Usred srgbe mora i u dubokoj noći bijaše se čudnovatom srećom spasla jedna jedina lađa ribarica. Napori upravo nadčovječni mornara, heroja na očigled smrti, bijaliu je doveli u prvu zoru do tarabe. Tada jedno dijete, koje je vršilo prostije posle u lađi, dovedeno olujom i strahom do najstrašnijeg očajana, kad vidje da će lada udariti o kraj, uhvati se za konop i pomisli da će dokončati grozne patne i skokom na krajne кбсе izbjeći napokon pogibli. Ali je zamah bio slab i u nevrijeme, te on osta viseći između nasipa i lađe, koja potisnuta