СРЂ

— 1097 —

mria faseiata jedini posredniei žutice, da bez riih ove bolesti nema i da je samo oni prenose s bolesna čovjeka na zdravogaI danas izaslanici Pasteurova Zavoda rade u svom laboratoriju, koje su podig'li u bonici S. Sebastijana, u Rio de Janeiru, i proučavaju navade ovih komaraca i bolest jirouzrokovanu riihovim posredstvom. No u toj bonici danas je malo bolesnika od žutiee. Pred nepune dvije g'odine predsjednik republike brazilske imenovao je glavnijem upravitelem javnoga zdravja u Brazilu mlada čovjeka od 32 godine, D.ra Osvalda Cruz-a, koji se tek bjcše povratio iz Pasteurova Zavođa, u kome je proveo tri godino dana. Negov glavni zadatak bio je organizovati borbu proti komarcima, i za to je imao na raspoložeric budget od 1 milion franaka. On se odmali dađc na posao i koristeći se otkrićima znanosti sprovedenim u praksu u Havani, 20-og aprila 1903. g. diže na noge vojsku od 1200 Juđi, koje sve sam bješe uvježbao za lovlerie komaraca po svijem stranama grada i po kućama — i dobar uspjeh ne izostade. Poslediiili deset godina umiralo je u Rio de Janeiru od žutice ođsijekom 129 ludi januara mjeseca a 272 februara; godine 1904. umrli su januara trojica, a februara sedmorica. Prve poiovine 1903. godine pokosila je u tom gradu žutica 479 ludi, a kroz to isto doba 1904. godine samo 39. Pred ovako sjajnim uspjesima povišen je budget za odsjek higijenski na godišnih 7'Д milijuna franaka za tri godine, da so uzmogne popuniti današila organizacija i povesti na savršen način borba i proti drugim epidemičnijem bolestima, osobito proti šešama (bogiriama) i kuzi, a učesnici međunarodnoga sanitarskoga zbora, koji se sastao juna o. g. u Rio ds Janeiru, potpisaše mirne duše skupštinski zapisnik, koji je priznavao, da Rio de Janeiro nije leglo žute groznice. * * * Zelena zraha. — Ko je čitao djela Vernova — a kome u mladijem godinama nijesu ta djela bila najmilija lektira? — sjećaće se možda one ćudHve i razbluđene Stotkirie, koja jo zavrtjela u glavu, da se ne će udati dok no vidi zolenu zraku sunčevu — za svakoga sretnu kob — i toga radi dugo vukla staroga, preugodjivoga strica po obalama morskijem i svako vcče zagleđala se u suncc na zahodu — pa na svrhu i ugledala zelenu zraku, ali ne na horizontu nebeskom, već odraženu u očima svoga suđenika . . ■ Ta zelena zraka, u času kad će sunee u more utonuti, nije rijedak prirodni pojav, ali jc jačina riegova nejednaka i rijetko je kad susticaj prilika takav, da se pokaže u svoj svojoj krasoti. Treba da je vazduh miran, bistar, prozirniji od kristala, da se lijepo vidi horizonat, gdje čisto siječe krugju HUnčan u kad zalazi za ri. U takvim prilikama sunce i zalazeći jako sjaje, i u riekim slučajevima oko i ne može da se u ri zagleda. No nije sveđ tako. Gdjekad se taj krasni prirodni pojav pokaže i u vanrednijem prilikama, kao što je bilo 16-oga jula o. g. na opservatoriju u Donviiu, u Francuskoj. Хакоп topla i lijepa dana predstojaše divan zalazak