СРЂ

- 39 —

života. Tako stvori Dante .jedan od najvećih umotvora svih vijekova. Dante ne pripovijeda stvarane svijeta i pad prvih Judi, kao Milton; ne prikazuje nam događaje iz Kristova života, kao Klopstok; ne pjeva kosmične epopeje iz daleke prošlosti, već otvara vrata drugoga svijeta, pokazujuć svima mistična carstva smrti, kojima putovaše. Sve ie prikazatio tako živo i jasno, da možemo pratiti svaki pjesnikov korak na tom putovanu. Po negovim rijeeima možcmo da sastavimo tačne planovo mističnih krajeva, jer jasno označuje i najmane mjestance, tako da iz cijeioga eposa oskače prava i živa realnost. Sretajući ga žene u Raveni putem, preplašene mu se uklanahu te pokazivajući na nega prstom govorahu: „То je onaj, koji bijaše u paklu." — Takova realnost čini Danta naioriginalnijim niimo svih evropejskih pisaca. Bilo je vizija i legenada o drugom svijetu i prije Danta, i to ne samo kod katolika, nego i kod pogana. Ali Dante natkrili ne samo svoje prešasnike nego i svoje suvremenike; stvori nešto sasvim novo, tako da 1110gaše reći : L' acqua che io prendo giammai non si corso.') (III. 2. 7i. Stojeći u sredini realnog s njeta Dante motri pojave u svojoj i u duši drugih, prati povjesne katastrofe svojega vremena, te natn ne prcdočuje jcdino jedan osebni događaj, koji se zbiva na jednom stanovitom mjestu, već cijeli ovaj vid|ivi svijet predmet je njagova eposa. Dantova su lica realna. dobro poznata, koja za svoja djela zaslužiše poslije smrti vječnu kaznu u paklu, ili nagradu u raju. Nego, ako stvar duble promotriino, pred nošim očima iščezava cijeli ovaj realni svijet. Ovo mistično putovanje nije nego slika, da nam predoči prolaz duše kroz sve napasti do očištena, pokoja, blaženstva i združena s Bogom. Iz svega izbija, da naš putnik nije samo poznati florentinac Dante Alighieri, koji putuje kroz prebivališta preminulih da motri nihove muke, pokoru i radost, nego da je to kršćanin, koji izgubivši milost božju rad svojih grijeha, opet je posvaja pokorom.

') Još niko ne zaplovi morem, kojim ja putujem.