СРЂ

— 48 —

umiješa u prepirke papa Bonifacije VIII. — Iza smrti Nikole V. (1292), vladaše u Rimu takova anarhija, a među kardinalima u konldavi takova nesloga, da se je trebalo bojati nemira i najtežih izgreda. U takovim prilikama recc kardino Latino, da na brdu Murrone, u Kampaniji, živi pustihak, po imenu Petar, te ga predloži za papu. Kardinali prihvatiše prijedlog, podoše praćeni ogromnom svjetinom, da mu se poklone kao glavaru crkve i svecano ga doprate u Rim, gdje zasjede na Petrovu stolicu pod imenom Celestina V. (1294). Ali ovaj pobožni pustinak ne bijaše dorastao teškoj zadaći glavara crkve, ne imaše potrebite jakosti duha da se nametne ostalim kardinalima, da umiri razjarene strasti. Tada se lukavi i okretni kardino Kajetan dočepa vlasti, tc u dogovoru s Karlom II. Napujskim prisili Celestina đa se odrekne vlasti i dostojanstva glavara crkve. (I. 3. 58-60). — Decembra mjeseca iste godine, 1294, zasjedne na Petrovu stolicu kardino Kajetan i nazva se Bonifacije VIII. Kako je Celestin dovršio svoj život, nije poznato. Bonifaciju se predbacivalo, da ga je dao smaknuti, i zato imaše papa u Franevcima svoje najluće neprijatele. — Za Bonifacijeva vladaha postigne papinska moć najviši vrhunac. Albertu Habzburškome, koji ga bijaše zamolio, da priznade i potvrdi negov izbor za nemačkog cara, odgovori oliolo ; „Ego sum imperator" (Ja sam car); plemenitoj i moćnoj obi]i Colonna oduze sva imana i potjera je iz Italije. Kobna bijaše za papu i papinski ugled Bonifacijeva borba s Filipom Lijepim francuskim. Prvi i glavni uzrok ovoj borbi bijaše zabrana svećenicima da plaeaju svjetovnim vlastima poreze bez dozvole rimske stolice. (God. 1296). I ako se ova zabrana protezala na svećenstvo cijele crkve, u glavnom bijaše upravjena protiv Filipa LijepogB, jer ovaj nametnu poreze i svećenicima, pošto trebaše novaca za svoje ratove. Ali Filip ne bijaše covjek slab, da je puštao da mu ko planove poremećuje, te zabrani da se iznese novac iz negova carstva. Ova zabrana bijaše naperena protiv rimske stoliee, koja dobivaše iz Francuske ogromne svote. Malo vremena poslije dogodi se nešto, što još većma pooštri boi'bu između glavara crkve i kra)a francuskoga, Bonifacije ocijepi od Tološke biskupije okružje Palmiers i učini neodvisnu dijecezu. Da još više uvrijedi Filipa, imenova upravite].em te