СРЂ

— 53 —

а jedared i s: prie sore'). Interesantni su i ovi oblici: s ^gar, od zg ar itd. Po ovome je, bez dajega razlagana, jasno, da mu je ortografija vrlo nalik na onu Dinka Ranine (1563) i Vasilija Gradića (1567). Od interpunkcije pozna u pjesmama samo tačku, koju obično, kao i Nikola Ranina u zadarskom zborniku^), upotrebJuje, da nome dvanaesterac podijeli u dvije jednake pole. Ne smetnemo И s uma, da se u dvije potone pjesme dramatik Marin Držić pomine kao već mrtav (a ni razliku između nj i n, 1} i l, koja je svugdje taeno istaknuta), možemo prilićnom sigurnošću utvrditi, da je rukopis iz druge polovine šesnaestoga, iii u krajnem slučaju iz prvog decenija sedamnaestoga vijeka. O ličnosti prepisačevoj nije nam moguće ništa reći. Sudeći samo po tome, što je zbornik pun raznolikijeh „Jeđupaka" i sličnijeh Jubavnijeh i zajedjivijeh pjesama, nije iskjučena mogućnost, da ga je pisao mlad čovjek, koji je lično učestvovao u pokladmjem predstavama i uzdisao pod draginijem pengerima, pa toga radi i prepisivao vas taj podesni materijal. Po svoj ga je priiici prepisivao u dokolici kao republičin ж^етичирк (iusticiarius), jer rukopis odaje čovjeka, koji je bio vještćirilovici. On piše, n. pr., uspomeni se od nemo/ri*), a pored latinačkog h upotrebjuje često ćirilovsko i to baš u onom obliku, kako je to slovo u brzopisnoj ćirilovici zabiježio dubrovački istorik Mavar Orbini, 4 ) „opat od svete Marije od Bačke" (tako ga zove B. Kašić), te piše: iao^ šest puta, a sjem toga \'ip, yotiete, oyodifc i aimejf. Vrijedno je istaći, da prepisač ne razlikuje u pisanu ni slovo z od Л, a i u Orbini su gotovo istoga oblika, tek što u nega i ima sitnu okomitu presjeku u sredini.

') Napomiriem, da je baš u riječi Зога taj specijalno dubrovački glas N. Rariina biležio znakom Г: fora. Upor. M. Rešetar, Zadarski i Rariinin lekcionar, Zgrb 1894, str. XI, a i D. Zlatarić je miješao zora i sora , biva Aora i zora (Stari pisci XXI, str. XL).

•) V. Maretić, Istorija hrvat. pravopisa lat. slovima, Zgrb 1889, str. 8-9. 3 ) Još g. 1603. Dubrovčanin Matija Pavlović u jednome pismu piše: nemogufci profci, pomofci, a to ođgovara ćirilov. oblicima ншогбкн прокн, п«л\«ки. Tu nalazimo i oblik : spedisca^ (Jireček, Споменик XI, str. 19 i 91). ') II regno de gli Slavi, Pesaro 1601, str. 47, pod rubr. ,,Et la churuliza sta cosi".