СРЂ

— 56 -

„Orlaca Rigiancha kotoru . gouori pnostich", ,,Napriminutie Marina Darsichia dubroucanina tuscba" i „nadgrobnizu gorgniega . recenoga marina". Iz prve dvije „Ot'lačo" iznosim znatnije varijante prema štampanom tekstu u trećoj knizi „Starijeh pisaca", kažem samo znatnije, jer, vjerujući u češće istaknuto miš]ehe, da će u pisanu ikavsla oblici biti stariji, nijesam napomihao, gdje naš rkp, ikavske oblike isprav]a u jekavske. Obrnuto, dakako, jesam. Znam, da je to nizane griješaka, varijanata i ispravaka zbija dosadno, ali ne smetnimo s pameti, da nam je svijem žejeti, da djela starijeh pisaca uzimamo barem približno onako, kako su ili oni napisali. Sprijeda mećem lekciju Vekarićeva rukopisa, a u zagradama iznosim, kako je taj passus u akademijskom tekstu štampan. I. „Orlača Blatu" (St. p. III, 212): 2 Hristose (Kristose); 3 jes taj, ki (si taj i); 4 kraluje (kraljuješ); 5 Hristose, i ćovjek (Kristose i človjek); 8 ni (i); 9 riječ jedina (rič istina); 12 podržiš na dlani (uzdržiš nad narni ); 13 si (s', ne treba apostrofovati već s toga, što je Vetr. stvorio dvosložno!); 19 sdružila (družila); 21 i (a); 22 ner (neg); 26 pojući zaglavim (ро vieke ja slavim); 29 ner, Hriste ([n]er čisto); 30 sve (da); 32 o(d) tuđih (oda svieh); 34 bojarin (Bugarin); Зб hurjatin (kurjatin); 37 u seli svak

čudim (ter se ouđim), 9 zenica se (vedrina se), 13 Imam oci (Oci imam) Kome će se, možda, učiniti cudnovato ovo natezajie, ali ne smetmmo s pameti, da su djela Sasinova štampana po slabome prijepisu iz druge polovine osamnaestoga vijeka, pa su u tri stotine. godina prepisaci imali vremena navrnuti štošta na svoj kalup. Na poš)etku vrijedi istaći, da je Sasin avktor pokladne pjesme „Mužika od crevjara (St. p. ХЛ Г 1. 172), koja odgovara italijanskoj „Canto de' calzolai" Lorenca de' Medici. Što jedna pjesma svojijem početkom: Ovo je njeki dan, odkle prit ne more na moje oči san s večera do aore sliči Menčetićevoj (St. p. II. 170): Ovo je niki dan, slobodno mogu rit, na moje oči san ne može nigdi prit, ipak nije Siškova, jer u našoj pjesmi dolazi riječ jaoh , a tu riječ ne pozna ni S. Menčetić ni G. Držić. U opće jaoh đolazi u zadar. zborniku samo u šest pjesama i to u brojevima 650 (,KaTA'), 672, 675, 700, 710 (,MaRa l ) i 743 — još jedan dokaz, da to nijesu pjesme našijeh Dioskura.