СРЂ

— 59 —

101 neprike fne prigne k); 102 gdi (gdje), pustoj (gustoj); 103 od lava (lavaj; 107 gdi toli (gdje glede: i u Jag. rkp.!)\ 108 krv lice (kr\niče); 109 usilos (silos); 111 gdi opaki. (opaki); 112 po selijeli (i žalos); 113 lacne (plaene, za čitdo i u Jag. rkp. ista griješka!), boleći (bojeći); 117 A svak sad (Svak sada); 119 bijede fbrede); 124 zled (eud); 127 za uskoke (uskoke), ,brodixe' (vodiš); 129 Lje zloba tvoja (Ili je zlobos): 130 Na toli (kojom rriij, susjetstvu sazdava (susjedstvo zadava); 134 taj (ter); 137 ter gdi (tere); 139 vas će vješati (vam će viseći), 140 da vam se dug plati (đa[t~| vam se dug pleći); 141 gdi (gdje); 142 kapeći (kipeći, i u Jag.!)\ 143 Er (Ter); 144 na trsni van (našadši vrli); 146 grajući (gračući); 147, 149 er (ar); 150 i mrtvijem (mrtvime); 152 susjetcku (susiedsku); 153mrtvi gdi (mrtve gdje), svit (sviet); 157 vam (toj): 158 sud od zgar (goni zgar); 168 susjestvo (susjedstvo); 169 Er božja (Erbo sva); ni pravda (nepravda). O pjesmi „Orlaca Ridanka Kotoru govori" teško će iko pomisliti, da nije Vetranićeva, jer od početka do konca odiše negovijem načinom pjevana. Za drugu pjesmu, biva „Na priminutje Marina Držića" činilo mi se je podesno dokazima utvrditi, da je Vetranićeva. U tome nam, dakako, naj boje pomaže metrika, kaono ti ono, što su pozniji prepisači trudno mogli mijenati. Istaknutije metričke pojave u toj pjesmi mogu se svesti na ovo pet tačaka: 1. U pjesmi dolazi samo elisija jednosložnijeh riječi, a elidovauu ne smeta slovo j: da _je<lnuga cvijelimo, to^je gorka boljezan, gdi_je rajska muzika. 2. Apostrof dolazi gotovo samo u imperativu: dopus', mol'. 3. O, koje se je razvilo iz l na koncu sloga ne čini sloga: Ni bio grad vrh gore, ukladao grozni plač, er bi mi poslao sad itd. To vrijedi i kad je taj slog u rimu O sjence zelene, ter ve je listak spao — gdi je Marin (uvene pjesance popijevao; naj liše Dubrovnik, koji je vazda bio — od muza Jubovnik i u svakoj slavi ctio.— frije je dvosložno i jednosložno. 4. U srokovima na vokal pjesniku je pravilo, da mu se slažu dva potoiia vokala i barem jedan konsonanat među nima: jadovno — žagorno, gizda — jrrida, priseatka — proplaka, pravda — vazda, Dijana — prislavna, kamenje — zelene itd.