СРЂ

62

Da je i „nadgTobnicu" napisao dum Mavar, sjem metrike, dobar je dokaz i ono „gorgniega . reeenoga marina". Cudnovato je samo, što se, stili 5, vode sriče s роје, gdje bi, mjesto poje, očekivali: 1 ili 2 konsonanta -j- od (možda -j- komonanat)e (u ostalom tako je i u pređašnoj pj"esmi samo — slano), a upada u oci i za Vetranića neobieno, st. 18, raduju — poju, ako to ne vaja smatrati griješkom, kao i u prvoj knizi negovijeli pjesama: IV, 66 lose — naše, a i u pređašnoj pjesmi: Ekuba — groba i violune — zvone. Možda je prepisač imao pred sobom slabo sacuvanu volantu ili potoni list u rukopisu, pa oba puta pogrješno procitao, a i inače, kako je to stražni obraz u našem rukopisu, pjesma je mnogo stradala i s vlage i bog zna s kojijeh neprilika.

(Nastaviće se).