СРЂ

- 63 —

VASPITANE VOLE. — Jules Рауог. KNIGA PRYA. U V 0 D. GLAVA PRVA. Zlo protiv kojega se vala boriti, razni oblici abulije Tcod, đaka i umna radnika. Kaligula je želio da Rim]ani imaju samo jednu glavu kako bi ih jednim udarcem sve posjekao. Nepotrebno je imati sličnu že]u za neprijateje protivu kojih ćemo se boriti: uzrok svima našim neuspjesima, gotovo svima našim nedaćama leži u slabosti naše voje: to je naša odvratnost prema naporu, naročito prema trajnom naporu. Naša pasivnost, naša lakomislenost, naša rasijanost, to su imena koja oznaeavaju osnovu sveopće lenosti, koja je za prirodu }udsku ono što je materija za težinu tijela. Jasno je da pravi protivnik postojanoj vo}i može biti samo neka postojana sila. Strasti su, po prirodi, prolazne; što su silnije to mane traju, i za to što popuštaju mi ih ne možemo smatrati kao prave prepreke postojanome naporu, — ostav}amo na stranu rijetke slučajeve gdje su one stalne i gdje idu do bezum|a. U tome međuvremenu popuštana strasti ima se kad dosta uraditi. Ali postoji jedno osnovno stane duševno, stane apsolutno postojane radne, a ono se naziva tromost, apatija, lijenost, besposličene. Obnavjati često napore znači obnav^ati borbu protiv toga prirodnoga stana, ali ne i dobiti konačnu bitku u toj borbi. Mi rekosmo osnovno i prirodno stane, jer će čovjek učiniti postojan napor za duže vrijeme samo kad ga nužda nagoni. Svi putnici jednodušno tvrde da su svi necivilizovani narodi apsolutno nesposobni za dugotrajni napor. Psiholog Ribot dobro veli da su prve napore volne pažne morale činiti žene iz straha od batina, za redovan rad, dokle su se ]udi odmarali. Zar ne vidimo kako pred našim očima izumiru Indijanci koji više vole