СРЂ

— 75 —

(Beč, br. 119 od 20 aprila 1818), pa su ga tek otuda preštampali u „Laibacher Wochenblatt" (br. 24 ocl 6 juna 1818). Primjećujemo, da smo i mi taj oglas gotovo u cjeuini priopćili u lanskom „Srđu" ujedno s italijanskijem prijevodom F. M. Appendini. Na koncu, da je to Kopitarov članak znao je već Pavao Stamatović, kad ga je s potpisom Коиитарг uuio u Сербскт .Jimovucz (1831, IV, 44). ♦ * * Kad je o. Frano Marija Appendini štampao svoju srpsku (,Illirica') gramatiku, lieko mu je sastavio distih: Itale, iure doces graecam, slavamque loquellam, nam tibi grseca fides, slavaque rusticitas. Ko je taj distih napisao, nije poznato, ali biće Jako Bettondi, koji ga je i na srpski ovako preveo: Lacmanin se učit stavi grcisi i naoki, prem podcban on u srcu Grk je pravi, a s slovinski' s djelim čoban. (Rkp. u Maloj braći, vol. 793.) * * * „Andro Pauli g. Vlahu Mence: Mož se objesit kako Pišta, tu karata nema ništa. Odgovor g. Vlaha g. Andru: Karata bi bilo išta, cla je objesit, čiji je Pišta. Budući g. Vlaho Klima Mence jednom konsuo, dogodi se, da jedna kauza nije od liegovijeh kolega hotjela bit osuđena, a to osobito po svjetovanu g. Andra Pauli, s Sesa se veoma rabijo rečeni g. Vlaho, koji je bio spravan za osudit je za rnoć imat karate svoga đijela. U tu jjrigodu S. Andro Pauli učini mu ona pom. dva versa, na koja odgovori. mu g. Viaho. Ima se znat, da Pišta bi jodan kmet kuće Pauli, koji bijaše obješen" (Rkp. u Mal. braći, 76). Napomiiiemo, da je Andro Pauli poznati pjesnik šalive „Pjesni više muzike" (Rad LXXI, 154), a prepjevao je na srpski i pjesmu „Jesu duleis memoria" sv. Bernarda (1752), pa mu je I. M. Matei štampao u svojoj knižici „Srce prisveto Jezusovo" (Mleci 1783, str. 364). * * * „Nadgrobnica Lovorka pastijera" složena od D. Đura Matei. Vrh mramorne ove stijene, Pun smionstva s malom plavi žestokoga pun nemira, hvarske vale čirne brodi khižnozborni skup pastira gospodičnoj u slobodi, neumrlc cjeć spomene zginu pastir prigizdavi, Lovorkovo piše ime. ures slavni sej dubrave.