СРЂ

- 104

NA GROBU FRANA VULETIĆA preminulog 11-og Juna 1867. — Dr. Ivan A. Kaznačić. R'jetku liiti'ost uma tvoga, Plemenitost srca mila, Mnoštvo znana velikoga, Sto je cednost tvoja krila, Da t' na grobu sv'jet izusti Barem, Frano, sad dopusti. Teška nemoć vajmeh! dosti T'jelo tvoje iznemori Još u cv'jetu tve jakosti, Duše hrabrost al' ne obori Razabranost Tva odoli Dvaesgodišnoj krutoj boli. Drazim tvojim ti si krio Muke gorke tve nesreće, Samo Višneg si molio Da te k sebi zove veće; On usliši molbu tvoju Sad uživaš u pokoju. Blago tebi! kom osvane Za sve v'jeke danak bo}i, Nama b'jednim ne ostane Nego živjet u nevo|i Bez tve judske blage r'ječi Da se strastim našim pr'ječi. Celo tvoje ne krunaše Lovor, kim se diče znani, Na prsim ti ne sjajaše Niz redova izabrani, Brštan v'jencem križoviti Grob će tvoj nam biježiti.