СРЂ

— 131 —

pobjedu više. Velika pobjeda, jer iiezm rezultat bijaše definitivno uređene trijuh naroda u Narodnost. Filozofski sentimentalizam, koji bijaše glavna oznaka kniževnika svršetkom XVIII. vijeka preokrene se u politički sentimentalizam. Ovaj novi sentimentalizam, koji se je osnivao na pozitivizmu i pjesništvu i u sebi sadržavao sve nade prošlosti i sve budućnosti, najboje se razvio u Italiji. Italija se je nalazila u posebnim prilikama. Ona je bila plodno zem}ište novim idejama. Ideja ujedinene Italije kod romantika našla je svoje pjesnike i umjetnike. Guerrazzi je na prvome mjestu, a}i nije ni on sam. Nicolini u „Arnaldo da Brescia", Azeglio u „Ettore Fieramosca" i „Nicolo de' Lapi", bore se jednakim sredstvima za iste ideale. Guerrazzi je bio zanešen za Вугопот, a to se osobito opaža u romanu ,,La Battaglia di Benevento". Zivot što je sproveo za mladih dana, Guerrazzi ga opisuje ovim riječima: „nauke nikakove, progonstva mnogo, dosada Judi i života, tuge svaki dan to više". O svome djelu „Battaglia di Benevento" ovo veli: „pri pisahu ovog romana htio sam kušati da li bijaše još skrivena u srcu шоје domovine kakva iskra koja bi raspalila živom vatrom sadašna i buduća poko}ena. Cinilo mi se, da nije baš zgodno vrijeme, da pazimo na to kako ćemo joj namjestiti plašt ili krunu; pitane bijaše ono Hamletovo: biti ili ne biti. Sve što ja mišjah, nalazi se u ovim Petrarkinim stihovima: Che si aspetti non so, ne ehe si agogni Italia clie i suoi guai non par che senta, Vecchia, oziosa e lenta Dormira sempre e non fla chi la svegli? La man le avess'io avvolta entro i capegli! što бека i što žudi Italija, to ne znam, ali regbi da ne ćuti svojih jada; stara, bezposlena i lijena. Hoće li spavati uvijek, a da se niko ne će naći, ko će je probuditi? Ah, da sam joj omotao kose oko ruke! Zato mišjah da ću milosrdno djelo učiniti ako se prihvatim rnučila i još strašnijih od onih starih, kojim su se stari tirani služili, samo da potaknem osjetjivost ove domovine te je