СРЂ

— 132 —

pala u žalosan drijemež: ja sam je ranio, ilijevao užaren sumpor i pakao u te rane; ja sam je galvanizovao, a Bog sam poznaje moj teški strah, kad bih vidio da joj se miču uvehle usne i zagasle oči." „Assedio di Firenze" pisac je zamislio u tamnici g. 1834 naumiv u noj sprovesti vrijeme na korist svoju i domovine, kako sam kaže, I u ovom romanu opaža se piščev pesimizam. U ovom romanu, piše on Mazziniju: „htio sam pomješati zajedno nebo, zem)u i pakao. Moj život pričina mi se kao ona Pompejska staza, na svaki korak okrenuv se desno ili lijevo, naišao bili na kakav grob. Trzajuć se krvavim sreem, pangama svojih progonitela u grudima, premetao sam se pišući „Assedio di Firenze". Znao sam da će mi to donijeti novili napadaja i donijelo mi ih je " Pa ipak on je gojio nadu u buđućnost, kad je pisao to djelo. On to kaže u predgovoru: „U meni se čuo neki glas koji rece: nije se uvijek pokajao Bog što je stvorio čovjeka. Ti živeš u vijeku, koji je sve u podlosti predobio. Traži u povijesti, i naći ćeš vremena po svojem srcu. Zaokruži se uspomenama. Iz kreposti umrlih crpi prigodu da ošineš podlosti živijeh. Glasovita djela umrlili podaće ti nado u potomke; jer ništa nije vječna pod suncem; a zlo i dobro izmjenuju so na ovoj zem]i. Ti ćeš proživjeti život vizija prošlih i budućih vremena". Guerrazzijeva je najveća zasluga da je svojim djelima pospiješio slobodu i jedinstvo Italije, s toga ćc negovo ime ostati vječno u povjesnici talijanskoga naroda. To mu svak priznaje i to je sve što mogu pohvalna o nemu reći i negovi Jubiteh, kao što je Carducci, koji ga ipak kao umjetnika upoređuje sa Petrom di Cosimo slikarom XVI. vijeka, koji slikaše: „mostri stupendamente orribili" i Michelangiolom da Caravaggio za Caraccijeve dobe, koji svojim slikama za crkve „sgomentava i disgustava i devoti con la cruda verita." 0 negovim romanima može se kazati: „Furono strumenti d' agitazione e di combattimento contro gli stranieri." 1 Giusti je slavan što je od satire učinio : ,,un mezzo di combattimento contro le signorie italiane e 1' oppressione straniera", kao što je i glavna zasluga Rossettija da se je svojom pjesmom borio za jedinstvo i slobodu Italije.