СРЂ

— 135 —

bcz temeja, vjerojatnije će biti, da su pjesme u tome „naklatku" jedanak s ovijem, što ili ja prvi put iznosim, u opće potone pjesme, što ih je dum Mavar napisao. Druga je pjesma sa svoje sadržine prilično zanimiva, jer nam iznoii nekoliko doslije slabo poznatijeh podataka o pjesniku M. Držiću. Ona potvrđuje zapis pisca genealogije Držića (kod Petrovskoga), da je Marin imao nadimak „Vidra" (st. 214, 286, 319, 360, 362, a i „nadgrobnica"), a tako i da je pokopan u Mlccima (45, 318, 364). U stiliovima 171-8, 187-98, gdje se pominu organi, flauti, svirale, violimi, kordine, liorneti, monikorcli, arpikordi i glavočimbalV), vaja da imamo dokaz Jetopišćcvijem rijećima, da Držić „sonaua d' ogni sorte de instrumcnti", ako dum Mavar nije mislio tijem kazati, da su ti predmcti umukli toga radi, što je Držić preminuo, pa više neće

vrat'te sc, vratite dubrovskijem mjestima, k našima stupite, božiee, dvorima, vrat'te se jednome, ter s vašom svjetlosti i s dikom čudnome ižden'te tamnosti, tanmosti, svuđara koje se nahode, slupaji kudara ti vaši ne hode itd. Pomenuta „akademija dangubnijeli", ili kako je Matei u „Nadgrobnici" zove „kiiižnozborni skup pastira", povjerila je liemu, da zajedno s Bunićem i Alctićem sastavi srjjski rječnik, ali je on, kako priča Grijević, priredio samo tri četiri slova, pa krenuo u Rim. Jednako je zanimiv rad te braće oko prepisivaiia ćirilovicom pisanijeh djela na latinicu. Tako u zborniku br. 258 u bibl. Male braće imamo rkp.: „Desset Besjeda ispisane iC kgniga Fra Matie Divkovichja if Ielascjak Reda Sv. Franzeska Provinzie Bosne Arghjcntine Sa;rbskiem slovima Pritisctenich u Mnetzieh 1616. Po Pctru Marii Bertanu (sic!)", a s druge strane čeonog lista: „Pripisa Latinskiem pismeni D. Ghjuro Mattei Dubrovcjanin" (U Divkovićevijem весндамд crji ^S (Kjtil.f.Mu неди1,лнн()( piropovijedi 1У—XIII). Biće riihov i prijepis: „Hvale Svete Anne if seerbskoga pisma" u istom zborniku, a tako i „Ljekaroslovje illiti Nauzi fa Ijeciti raflike nemochi pripisani if seerbskieh kgnigha. Collegij Ilagufini Soc. J. ех dono Canonici Georg'ij, et Blafij Fratrum Mattlisejorum". Uspiše li, najzad, kogođ toliko želenu monografiju o narodnijem „likovima" u različnijem „Jedupkama", moraće, pored već štampanijeh jekaruša, upotrijebiti i ovu, zasve da je prijepis, jer je vcć sa svoga početka: ,,Od nefcita usmi ciouiecie vode tople ter fikani п uho" vrlo interesantna. ') U akad. rječnikjj stoji, đa je riječ arpikorad poznata samo u Belinu rječniku, a ijlanoiimbal u Mikalinu i u Stulićevu. Ovijem se potvrduje, da su bile već u XVI vijeku.