СРЂ

— 147 —

sugestijama spoja. Laganim razvijanem, pod stegom svirepih potreba životne borbe ]udi su izašli iz životinskoga stana, ali čim spolno prilike ne nagone na rad, većina teži da se unizi, da side onamo otkuda je došla. I svi oni koje neugašena žeđ za idealom i izvjesna plemenitost duše ne mogu da potiču na istrajnost u mirnom poslu oko nihova sve potpunijega oslobađana od životinskih nagona, idu kako ili vjetar nosi. Zato se ne treba čuditi što broj vrlih starih Judi ne prelazi broj vrlih mladića: te se s pravom vaja cuvati kakvoga okorjeloga nevajalca. Jedini argumenat lcoji bi mnogo vrijedio, bio bi taj, kad bi se dokazalo e je svaka borba beskorisna, da sebičnak nije nikad mogao da učini vehke žrtve i ako ih je želio. Takvo potvrđehe ne treba ni podvrgavati ispitivanu. Toliko je kukavica pogledalo smrti u oči za novac! Nema strasti koja ne može držati u škripcu i samu smrt! Za sebičnaka život je najveće dobro. Zar nije bilo primjera da su sebičnaci u prolaznu oduševjenu žrtvovali život za otagbinu ili za kakvu drugu veliku i dobru ideju? I kad je to prolazno stane bilo mogućno šta je bilo za to vrijeme s onim čuvenim: operari sequitur esse ? Harakter koji se ma i za pola sahata radikalno promijeni, nije nepromjenjiv, ima čak izgleda da se promjene mogu sve češće i češće obnavjati. Gdje je, u ostalom, Schopenhauer našao potpuno jednostavan harakter, na pr. sebičnački od prve do posjedne misli, od prvog đo posjednega osjećana? Takovo uprošćavane |udske prirode vjerojatno nikada nije bilo ostvareno; a vjerovane da jo harakter samo jedna stvar, jedna homogena cjelina, — i još jednom da rečemo — zasnovano je na najpovršnijem opažanu. Harakter je resultanta lieterogenih sila, i to je tvrđene osnovano na posmatranu živili Judi a ne na apstrakcijama; to je tvrđene dovojno da obori bezazlenu teoriju Kanta i Schopenhauei'a. A Spenceru se može primijetiti da su i dobre naklonenosti nas|edne i jako organizovane kao i rđave, da se može, sa malo umješnosti, imati za sebe onoliko snage predaka koliko i protiv sebe. Nadamo se da ćemo ovom knigom riješiti ovo pitane. Ostavimo na stranu ovu teoriju o nepromjehjivom harakteru, jer se ona ne može opravdati. Hvalimo Boga št.o je nu