СРЂ

— 149 —

sebe sama ne posveti nimalo vremona! Od toga posla zavisi koliko ćemo vrijediti, dakle i šta ćenio biti; od nega zavisi kakvu ćemo ulogu mi igrati. Pouioću nega moći ćemo nagoniti svakoga da nas poštuje i cijeni. On će nama otvoriti širom vrata sreći (jer sva vclika sreća dolazi od naše dobro uređene aktivnosti) pa zar da se o tome nijedan zreo čovjek no stara? To izvještačeno prezirane za rad skriva u sebi sigurno neku unutrašnu muku koju smo mi svi osjetili. Koji je taj đak koji nije osjetio s bolom nesrazmjer između negovih žeja da dobro radi i slabosti svoje voje? Vi ste slobodni! govorili su naši učiteji! A mi smo osjcćali s očajanem da je to laž. Niko nas nije učio da se vo]a lagano zavojevava, niko nije mislio da uči kako se ona zavojevava. Niko nas nije spremao za tu borbu, niko nas nije podržavao i onda, sasvini razumjivom reakcijom, mi smo primali oduševjeno djetinaste teorije Taineovo i fatalista, u nima bar imasmo utjehe, one su naš učile da so treba predati sudbi svojoj jer je borba potpuno uzaludna. I mi idemo tamo kud nas vjotar nosi zaglušcni da ne osjećamo laž tih doktrina koje umiruju našu lijenost! Osnovni uzrok tih fatalističkih tcorija voje jeste djetinasta i sudbonosna filosofska teorija o slobodnoj voji! Moralna sloboda, kao i politička sloboda, kao i sve ono što ima neke vrijeđnosti na ovomo svijetu, mora biti s teškom borbom i vječito braneno. — Moralna slobocla jo nagrada jakih, istrajanih i postojanih Judi! NiliO nije slobodan ako ne zaslužuje da slobodan bude. Sloboda niti jo pravo, niti je fakat, ona je nagrada i to najviša i najviša i najplodnija u sroći, ona je u svima trenucima u našem životu ono što je sunce za jedan kraj. Ko iiu ne bude zadobio taj ne će znati za sve duboke i trajne radosti u životu. Nijedno pitane, vaj! nije bilo tako zapletano kao životno pitane o slobođi. Bain ga je nazivao zarđala metafizička brava. Jasno je da pod slobodom mi razumijemo vlađane sobom, gospodarstvo naših plemenitih osjećaha i moralnih ideja nad navalama životinskili žeja. Ne treba ni misliti na nepogrešno gospođarstvo nad sobom: suviše malo vijekova nas još razdvaja od divjili nam predaka koji su nastavali po pećinama da bismo mogli osloboditi se plahovitosti, sebičnaštva, čulnih uživana, lijenosti što su nam u naslijeđe ostavili. Veliki sveci koji