СРЂ

154

kad je pravoslavnijem Srbima i ime i vjera bila u pogibli. Samo se sobom razumije da je pisac upotrijebio i vrlo opseznu literaturu, s toga i rezultat negova proučavai'm može pogotovo služiti oblicjem, lcako se imaju pisati istorije kniževnosti pojedinijeb, doslije slabo ispitanijeh, perioda. Ne možemo prežaliti, što se j- g. Ostojić iznevjerio svome obećanu, da će ovoj knizi dodati potpunosti radi i dikcije o kniževnosti našijeh prosvjetnijeh radenika toga л г готепа na Primorju, ali nas tješi nada, da ćo on vromenom obogatiti srpsku' knigu tijem prilogom, koji će, više smo no uvj' reni, biti i poucan i dragocjan.