СРЂ

- 155 —

В I L Е Š К Е. KtilŽEVNOST. Sedamdeseta obletnica preporođa liroatske khige ■ — Na 10 januara o. g. liavršilo se je ravno scdamdeset godina, što je g'otovo neznatna kita mladijeh radenika u Zagrebu stala buditi uspavani lirvatski narod, ništiti skučene provinciiske pojmove, uvadati mjesto kajkavskoga štokavski govor za kiiiževni jczik i širiti u narodu slovjensku uzajamnost i nadu u bolu budućnost balkanskijeh Slovjena. Baš toga dana g. 1835 izašla je prvi put „Danicza Horvatzka, Slavonzka у Dalmatinzka", kao nedjelni kiiiževni prilog uz „Novine Hrvatzke". Biće u tome pokretu bilo i političkijeh nada, ali ko bi to zamjerio Kollarovijem učenicima. mladijem idealistima, koji su preduzeli tako tešku zadaću prosvjetnog vaskrsa svoga roda, gotovo svi u godinama, kad mašta nad maglovitom budućnosti širi zamamlivu koprcnu, išaranu ružičastijem šarama! Istina, dosta tijeh radenika, radi poznijeg im vladaiia, nije bilo baš kristalnoga haraktera, ali pred pošledicama, nihova nastojaha i lijepijem prosvjetnijem napretkom bratskog nam naroda^ rado ćemo oprostiti onijem bivšijem ludima, iza nagomilanijeh razočaraha pravijem političkijem ruševinama. Zadržavajući pravo, da u jednom od narednijeh brojeva progovorimo opširnije o tome presudnome pokretu, svijem učesnicima prosvjctnog preporoda hrvatskog naroda kličemo: Slava! * * * Natpis na grobu D. Toma Ivanoviča u crkvi ,,sv. Križ" na ireiem Konalu u Dnbrovniku BUS THOMAS IVANNOVICH SIBI, ET SUCCES: SACRIFICANS, RESIDENS, MORIBUNDO ASSISTERE VELOX, SANCTA DOCENS ISTAM LAETUS ADIBIS HUMUM. CIO 10 CCLXXXV Pop Tomo Ivanović Dubrovčanin, pisac je khižice „Plač B. Marije Djeve iz srijskijeh slova u slovinska prinesen, uzmnožen, ponapravjen i poklorien" itd. (Prvo izdarie g. 1783, a đrugo g. 1838; molitveniku je izvor Divkovićev „Плач бл. Дивице Марие"). Sjem toga napisao je „Pravovjerstvo starih Dubr. mlađim na izgied" (štamjj. g. 1804) i preveo „Živote svetaca" isusovca Kroisetta (biće se izgubili), te, kako sam u „Plaču" napomirie, riima đodao i žitije ,,sv. Save, kaludera i biskupa srpskoga i parca Hercegovine", a u tome se je prijevodu služio „riječima pisalaca i moškovskijeh i glagolačkijeh i srpskijeh".