СРЂ

— 205 —

Nu si ti sam, bože, toliko blaga stvar, pri kom se steć može po molbi svaki dar, zatoj te ja moju skrušeno, vajmeh! tač, Зб dopus' mi na voju suzami grozni plač, da grozno uzdišem da združen s tugami svu ovu pripišem pjesancu suzami, vaj! smrtna vrlina kako Jut stril spravi, Držića Marina ter s duliom rastavi, 40 prije roka naj liše da grozno suzami za nime uzdiše zem|a, lijes i kami, gdi se smrt usili, ter svoj luk poteže, potom ga ustrili, za mrtva da leže. 68 A Bnetak procvijeli, ter suzom pokropi 45 vas mramor pribijeli, koji ga priklopi, u tuđoj državi ter se taj grob gizda, gdi tijelo ostavi, a bogu duh prida; Dubrovnik a grad svoj, u kom se porodi, bolježjiv nepokoj i trude provodi 50 gospoje i vile ter sa svom mladosti kunu 1пк i strile od smrtne naglosti, kunu iip prijuti, koji je svrnul tač razgovor minuti u tužbu i u plac, ter trudi i muci pijerska dubrava, 55 er se s nom razluči od muza sva slava. I drobna travica po gori zelenoj privrati na nica i listak i cvijet svoj, gdi labut pribijeli capteći u slavi s duhom se razdijeli i pjesni zaglavi. 60 Ter ko je na svijeti, o višni bože moj, da može izrijeti toliki nepokoj, gdi jedna od sestar iz jame proklete kako sve bijesna stvar pjesance sve smete, ter toli nemilo taj čemer gdi oćuti 65 elikonsko vrilo smete se i smuti, Kastalija prislatka ter osta u smeći, gdi Apolo proplaka suzice roneći, 37 da grozno] Dragosno. 44 ustrili] ustrioli. 52 i strile] istriele. 53 šip] xip. 5iJ muza] rnusca. 66 vrilo] urielo.