СРЂ

— 206 —

69 suzice roneći, ter s koga poraza u liru zvoneei zavapi iz glasa: 70 „0 vile i gospoje, svijeh višnijeh boga rad na tužbe na moje priđite, vajmeh! sad, da jednaga cvijelimo, da, vajmeh! u pjesni napola dijelimo prijute boljezni, da čuje tih Dunaj i Sava i Drava, 75 gdi toli р1абап vaj trudna me skončava; er pride vrime i čas, da slavna planina u toli р1абап glas požali Marina. Vrjelo elikonsko er se je smutilo, kopito što je konsko u hridju izbilo, 80 a zeleni lovor jur vene i blijedi, zac rajski razgovor pijerska smrt povrijedi. 0 sjence zelene, ter ve je listak spao, gdi je Marin Juvene pjesance popijevao, Tirenu djevicu gdi u pjesan proglasi, 8б Ekubu кгаДси, koju čes porazi. КгаДсе Ekuba, tijem, ako mogu rijet, dvigni se van groba i pridi na saj svijet, jadovna gospoje, nečesna кгаЏсе, pa opeta sve tvoje ponoviš tužice, 90 Marina er tvoga rani stril priluti, pjesnivca slavnoga, er ga već nije čuti, 70 ki tvoje sve trude i gorke boljezni od nesreće hude prikaza u pjesni. 1 sajdi, Tirena, za milos luvenu 95 iz vrjela studena na travu zelenu, 77 vrime] uurime. St. 85-94: Tirenu đieuizu • gdi upiesan proglasi echubu craglizu ■ koiu ces ■ porasi Krag'lize ecuba • tiem acho mogu riet (luignise uan groba • i pridi nasai suiet Jadouna gospoie • necesna craglize daopeta' sue tuoie ponouis tusize Marina er tuoga • rani stril prigliuti piesniuza slaunoga ' orga uech nie (;,uti Ki tuoie sue trude ■ i gorche boliesni od nesrechie hude • prikasa upiesni.