СРЂ

207 —

raspleti zlatan vlas, ter poli vodice uloži placan glas roneći suzice, ukladaj grozni plač, ter se na smrt tuži, koja te, vajmeh! tač s Marinom razdruži, 100 koji je sve tvoje prikazal tužice pri језеги stoje od bistrc vodice. Satiri Juveni, još, vajmeli! molim vas, po gori zeleni prostrite plačan glas, u gusli gudite s velikom pečali, 105 a o hridje razbite sve vaše sviraZi, da gora poznava i ostale zeleni koga je narava nepokoj Juveni; dragoga naj liše ko, vajmeh! objubi, pak zaman uzdiše, kada ga izgubi, 110 to je gorska boljezan i rane prijute ponavjat u pjesan radosti minute. A može toj znati što je gorko đreselje, komu čes privrati na nica veselje, jak meni, vajraeh! sad, ki s veljom boljezni 115 71 ponavjam plačan jad pojući u pjesni, ter daje što pišem boljezni brojeći, gorćije uzdišem suzice roneći. Tijem, vajmeh! satiri od gorc zelene i vi svi pastiri i vilo Juvene, 120 parja'te sve pjesni i tance i kola, i sa mnom boljezni dijelite napola, er je smrt nemi/a s velikom žalosti pod mramor spremiZa sve vaše radosti. S Jutijemi naljepi ter žalost i tuga 125 s korijenkom korijepi me srcc van kruga, trudeći, da takoj i javi i u sni skončaju život moj čemerne boljezni, er koga smrt prijeka životom rastavi, nije vrača ni lijeka, da ga opet pojavi. 130 Od pola i od gora ter ne vijem toj bilje, ustegnut da more toj smrtno posilje,

121 parja'te] Pariate.