СРЂ

— 212 —

svaki stril prijuti intačno ter takoj moj tužni minuti ponavla nepokoj. A znaju svi bozi, da strilam шје broja, ke, vajmeb! podnosi jadovna put moja, 280 78 ter rane vrh rana rad tužne nezgode na izmit svijeh strana moj život prohode. Tijem svi, ki služite pijerske gospoje, sa mnom se združite, podobno ako je, velikom sladosti neka se spravimo, 285 Vidrine da kosti mrtve proslavimo, podobno zašto je i razlog jo pravi, da se tijelo svoje i mrtvo proslavi, a duša pokojna da s bogom počiva, koja je dostojna, blaženstvo da uživa, 290 anđelsko gdi pijetje nigdare ne lipše, a nebesko cvijetje u vijeke miriše. Nu odli su toj takoj hotjeli svi bozi, da plačan život moj tolik trud podnosi, da im se sazdava i sada i vazda 295 sva hvala i slava koja se priklada. Ja im ću hvalu dat, gdi me trud pedipše, a cvilit i plakat jur meni ne lipše, (i) javi i speći, sjedeći i u putu u krugu noseći sulicu prijutu. 300 Tijem boge sve molim, da vide i čuju, kako se ja bolim i želno tuguju, jeda se smiluju na uzđahe i inoj cvil, ter meni daruju milosti svoje dil, 79 po višhoj Jubavi jeda se, vajmeh! tač 305 daj malo ustavi moj uzdah i moj plač! Naj liše gdi sada srdačce sve moje tužno se raspada i cijepa na dvoje, u toli plačan vaj te moj cvil nitkore pod nebom na svit saj utažit ne morc, 310 Neptuno ner samo ako se smiluje, ki more sve slano na vo[u kra}uje,

299 (i)javi] Iaui. 307 srdacce] sardazze. 309 toli] toili.