СРЂ

— 213 -

er bi mi poslao sad iz morcijeh dubina na toli plačan jad jednog'a dupina, ter bi me dupin taj po moru priplavio 315 i u Bnetke na suh kraj na zdravje postavio. Ter bih ja žagoran sve Bnetke obašal, pribijeli mramoran doćijem bili grob našal, ter bih taj mramor bil, gdje Vidra pociva, suzami vas poiil i s desna i s liva, 320 u tuzi žagornoj ter gdi bih uzdisal, na ploči mramornoj zlatom bih upisal: »Ovi grob blažen bil bez konca po vijek vas, koji je pnklopil od muza rajsku slas s vjenačcom na glavi, kojim se sad gizda 325 u nebeskoj slavi uzvišen vrh zvizda, a ja sam stanovit, da ce taj venčac zlat dokoli teče svit jak drugo sunce sjat«. 80 Drugo mi, vajmeh! sad u trudu ne lipše, u toli plačan jad g'di moj duh uzdiše, 330 j ner vapit pastire u mnogo plačan glas ' i vile i satire na ovi (moj) }ut poraz, da rano prije зоге uranc po hladu, ter pridu iz gore u ravnu livadu, da beru sve cvitje od mirisnijeb trava, 335 što slavno prolitje u zemh' sazdava, vrh ploče kamene da prospu cvitje toj, gdi je kosti blažene ostavio Držić svoj; jubicu naj liše i ružu rumenu, da slatko miriše na grobu studenu, 340 da miris priziva taj ploča pribila, gdi mrtav poćiva razgovor od vila. Uzdaše tužni moj, sad me ti sadruži i u tolik nepokoj vijerno me posluži, uhrli, ter hodi jak strijela leteći 345 po slanoj svoj vodi serene moleći, 313 morcijeh] morzieh. 316 na suh] nasui. 320 i s liva] islieua. 325 s vjenačcom] suienazzom. 326 u nebeskoj] unebechoi, zvizda] suiesđa. 327 venčac] uenzaz. 332 (moj)] moi je ista ruka kasnije dodala. 333 зоге] sore. 335 cvitje] zuietie 341 pribila] pribiela.