СРЂ

— 214 -

da u morskom језеги, gdi je garđin od vila, perala naberu i bisera bila, i koral rumeni, ki morske gospoje za ures luveni neguju i goje, ЗбО i ostale zelence od morske naravi, najade u vence što nose na glavi, 81 drobni smil naj liše, ki u hrihju (od ško)la krasnije miriše neg cvijetje od pola. Još kad bi serene, a/i morske vile 355 i vaoge zelene i braka skupile, tuj morsku zelencu, što nosi na glavi Glauko u vencu za ures gizđavi; ter da tom zeleni, milosti svoje rad, pospu grob blaženi, gdje Vidra leži sad, 360* toprv bi poznala bnetačka država Vidrina što je hvala i razum i slava, koga je odgojil Dubrovnik slavan grad, a Bnetak posvojil, gdi mrtav leži sad. Nu ne vi(m) što ću već vrh moje boljezni 365 izmislit ali rec, sklađaje u pjesni, er žalos i tuga srdačca podira, pjesanca gdi duga s trudom se razbira. Tijem, vajmeh! za sada ove ću boljezni cjeć tuge i jada zaglavit u pjesm, 370 a moj trud i muke, ke ćutim u scbi, višnemu u гике pridavam na nebi, jeda se smiluje na moje žalosti, ter meni daruje dil svoje naglosti, da trudan duh se moj s Marinom nastani 375 u slavi nebeskoj, gdi stoje izbrani. 82 Sad s mirom poćivaj, Držiću dragi moj, bog ti dal duši raj, a tijelu tili pokoj, da vazda duh se tvoj bez lconca raduje u slavi nebeskoj, gdi sam bog krajuje, 380 andeli gdi poju, u slavi stojeći, u miru i goju božanstvo dvoreći, 347 u morskom] unorsom, 352 najadc] na iade. ЗбЗ (od ško)la] hartija ošteiena : glia.