СРЂ

— 215 —

gdi, sveti govore, da vijeko do vika lipsati ne more anđelska muzika. Tijem se tuj veseli veselo zadosti, 385 gdi te bog naseli u rajskoj sladosti, i tamo poj slatko i anđelom odpijevaj u vrijeme u svako, gdi je rajska slados taj. Zašto je dostojno, da ?e tuj naseliš i da se pokojno u vijeke veseliš, 390 za tolik razum tvoj ter tamo prizivaš vječni mir i pokoj, gdi u raju počivaš. A to je hotila blažena tvoja čes, ka te je dojila sladosti od nebes, neka se može reć, tvoj(om) si vrijednosti 395 od boga mogal steć tolike milosti, ter gori nad nami tvoj se duh raduje nad svijemi zvjezdami, gdi sam bog krajuje. 83 Lje smo mi đreseli bez pjesance tvo(je) jak čejad u seli, gdi kokot ne poje. 400 Sad za me noboga, moj pijevče izbrani, skrušeno mol' boga, da moj duh sahrani, i o drugom ne radu, neg trudim zadosti. jeda me tuj nađu u višnoj radosti, da s tobom po vijelc vas u dvorijch blaženijeh 405 prizivam rajsku slas od pjesni medenijah, a mene svaki čas hrlije smrt tjeri, nego li lovnik pas, kad teče za zvijeri, ter k tebi ufam doc, kad se moj trud skrati, da mi se tmasta noć u svjetlos obrati. 410 Hrlo se tijem spravjam, da tamo putuju, a svijet saj ostavjam, na kome tuguju, da se nim pase svak, kako zna na volu, jak travom dobitak, kad pase u po]u.

383 vikaj uiecha. 384 lipsati| lipscati. 393 hotila] hotiela. 396 tvoj(om)si] tuoisi. 399 (tvo)je] hartija oštećena : — je. 412 a svijet saj ostavlam, na kome tuguju] asuietu ostaugliam - sai iiachom tuguiu.