СРЂ

— 239 —

32. Zapanen motrio je Dante svoju Beatriču, kad ga one svote žene upozoriše, da pogieda na kola. Sveta se povorka stade kretati; grifon priveza kola uz jedno stablo, na kojem ne bijaše ni lišća, ni cvijeća. No to stablo odmah prolista i procvjeta. Sveta povorka pjeva krasnu himnu; a to uspava Danta. Kad se probudi, upita Mateldu, gdje je Beatriča, a ona mu odgovori, da sjedi pod stabJom. Cijela se povorka povrati na nebo, samo ostadoše s Betricom one svete žene. Beatriča preporučuje Dantu, da pomnivo motri sve što se događa. Poput mune siđe s neba orao i udari tako silno o stablo, da skrši grane, oguli koru, otruni lišće i cvijeće. Zatim se zaleti na kola, koja se nagnuše pod udarcem. Kako se orao podiže u vazduh, navali na kola grdna lisica, koju Beatriča potjera. Tada se orao opet spusti na kola i ostavi veći dio svojega perja. Na to se zemja otvori, te izviri jedan grdan zmaj, koji svojim repom probije kola i sa sobom odnese jedan dio. Sto preostade od lcola prometnu se u grdnu neman sa seđam glava, od kojih tri imahu po dva, a četiri po jedan rog. Na kola se tada pope žena bludnica, te stade bacati bezočne poglede na sve strane. Toj ženetini stajaše sa strane gorostas, koji je neprest.ano Jubio i cjelivao. Nego, jer ta bludnica pogledivaše i na Danta, razjareni je gorostas počne šibati pa sa sobom povuče kola u šumu. 33. Plačući stadoše žene pjevati Deus, venerunt gentes, ali ih je Beatriča tješila i hrabrila. Kad dovrše pjesmu, počeše se kretati. Tako dođoše do dvije rijeke, koje imađahu isti izvor, a u tijelcu se dijejaliu u dvije grane. Jedna je Lete, preko koje Dailte bijaše već prošao, a druga je Evnoe. Matelda dade Dantu da se napije vode iz ove rijeke. Okrijepjen ovom svetom vodom, Dante se osjeti dosta jak da se popne do zvijezda. (Svršiće se).