СРЂ

— 241 —

jer štitio samo svoje proizvode, a nastojao ugušiti svaku drugU formu manifestacije Judske misli. Ali ova ideja Buckle-a nije ispravna. Filozofija jednoga Platona i Aristotila; pjesništvo Homera i Virgila; govorništvo Demostena i Cieerona i nas zanaša. Divili smo se i mi elegantnim formama Timantove Ifigenije, Laokonta i Niobe; uzvišenom umu Pindara i Livija i lirskom pjesništvu Venozina; ali treba opaziti, da je stara umjetnost višim dijelom bila sensualna — te je bila apoteoza materije na štetu duha. Kršćanstvo ne samo da se nije opiralo razvitku Judskoga duha, već baš protivno, judski je um, pod uplivom kršćanske ideje, dosegao vrhunac do koga se nije znao popeti ni Peripat ni Akademija, pa niti cijela ostala katerva rimskih i grčkili umjetnika. Ko bi se usudio kazati, da umjetnost jednoga: Danta, Tassa, Petrarke, Miltona, Klopštoka, Ticijana, Raffaela, Cimabue, Mozarta, Haydna, Rossinija, Cimaroze i drugih, zaostaje za umjetničkim genijem starih naroda? A ipak svi ovi geniji bili su pod uticajem kršćanske ideje ! Kršćanstvo je kroz razne svoje faze usavršilo i procistilo umjetnost, koja je prestala biti iskjučivo sensualna i triumf same materije. I baš procišćenom ovom duhu engleski naturalistični roman duguje cijelu svoju moć i sugestiju. Odatle i razlika među francuskim i engleskim naturalizmom. Dok francuski naturalizam, predvođen Zolom, ne vidi drugo kod društva već seksualnu strast, prejubstvo i društvenu korupciju, engleski naturalizam otkriva nam druge strane }udskog haraktera, i opažanem Dickensa i Thackeray-a, nekim finim humorom u pristojnoj formi, analizuje i šiba društvene mane. De Foe je začetnik engleskog romana. On ne pripada našem vijeku, niti XVIII; on je došao odmah po Marlo\ve-u; ali je bio prvi koji je proucio i opisao jedan život. Mi obično našoj djeci citamo zgode Robinsona Crusoe, i u cijelom onom zapletaju mi se jedino divimo piščevoj mašti. Ali pronicav um pomniva čitaoca u onome romanu otkriva lijepe i čudnovate piščeve sposobnosti. Robinson je čovjek; боvjek u svojoj slabosti i svojoj snazi, u svojoj boli i svojim nadama, u svojim manama i u svojim vrlinama. Od De Foe-a naprijed, dolazi neprekidan vez romanopisaca, jedni upravo 16