СРЂ

— 242 —

veliki kao Fielding, auktor „Тош Jones-a", drugi sredni, ali nam svi nastoje opisati vijerno život, običaje i ideje svoga vremena — sve do Diekensa i Thackeray-a. Dickens se ne povodi za jednom filozofskom strujom ; on nam nastoji vijerno predstaviti neke harakteristične uzore koje je on opazio. Dickens tacno proučava čovjeka, imirnimmuduhom analizuje dobre i zle sposobnosti. Kad i kad se posmijehiva i drugome se čini smijati. Taj smijeli sadržaje cijelu hegovu fllozofiju. On je osvjedocen, da je cijelo judstvo sastavjeno iz bića, koja imaju svoju dobru stranu ; loša strana više otsijeva, jer pobuđuje smijeh; ali svijet je u sebi dobar. U ,,Pickwick papers", ,,Dombey and son", „David Copperfield" opaža se, da posmijeh ovoga čovjeka nije zloban, nije gorak, nije zao. On podiže zastor što prekriva jednu ]udsku dušu, i nalazi, da je iskvarenost, koja se kod ne opaža, harakteristika samo ove duše. Smijeh Dickensa pos]edica je negovog saža]ena i dobroćudnosti; kao što je onaj Thackeray-a izraz srgbe. Oba su ova covjeka dobra, jedan se posmijehiva, drugi kori; prvi ne haje za pokvarenim individuom, jer se tješi da je on iznimka u dobroj skupini; drugi bi želio, da takova iznimka ne postoji, i trudi se kako bi takova sramota išcezla s lica zem]e. Jedan se smije i saža]iva, drugi se smije i šiba; satira Tliackeray-a i humour Dickensa proizlaze iz dobrote. Dobrota Dickensa iznijela je korisne društvene rezuitate: u reformi Workliouse-a prouzrokovanom od „Oliver Twist"; u odgojnoj reformi započetoj sa „Nicholas Nicolby"; i ukinuću tamnice za dugove, za koju se je ideju Dickens borio u „Little Dorrit." Treba i to opaziti, da engleski naturalizam vijerno i objektivno slika domaći i društveni život; a jedna od glavnih harakteristika engleslcog romana jest: uglađenost ekspresije i jezika. Od De Foe-a do Walter Scotta koji je u „Heart of Midlothian" naturalista kao Dickens ili Balzak — engleski romanopisci su nastojali izbjeći nepristojne i pornografične prizore. Fotografija uzora i ambijenta ipak se nalazi, ali ju je umjetnička ruka izradila. Zar engleski kniževnici ne znaju opisati jodnu sedukciju, kakav psihičan momenat ili posebnu ciiienicu; znaju a i rade;