СРЂ

— 319 —

VASPITANE VOLE. — Jules Payot. KNIGA DRUGA. (3) Psihologija vole. GLAVA PRVA. l r loya ideja u voli. Kada bi elementi našega psihološkoga života bili prosti, ništa ne bi bilo lakše nego izucavati pogibli i sredstva koja se mogu upotrijebiti u poslu oko savlađivana sebe. Međutim, ti elementi miješaju se među sobom i kombinuju se tako da je vrlo delikatan posao analizirana do sitnica. Mcđutim lako je predvidjeti da se svi elementi našega intimnoga života svode na troje: naše misli, naša osjećajna stana, naše radne. § IRiječ misao pođrazumijeva mnoge različne elemente. Najdubla razlika koju može psiholog — zabrinut vezama između inteligencije i voje — da postavi između naših ideja, to je ona na sredotežne i sredobježne ideje. Velik broj ideja nama dolazi spo^a; one su na „situ" kao što veli Montaigne, pravi namjerinci, one nijesu još ušle u sastav ma kakvim radom, naše pamćeno služi im kao smjestište. I protivnici nastavaju jedan pored drugoga, a mi smi nosimo u glavi gomilu misli koje su nam došle iz kniga, iz razgovora, pa бак i od naših snova; to su stranci koji su se, koristeći se našom umnom lijenošću uvukli, a to većina pod zaštitom kakvoga pisca ili kakvog velikana. Naša lijenost i naša sensualnost u tomu arsenalu, gdje ima i dobroga i rđavoga, traže sebi opravdana. Mi smo gospodari tih misli; možemo ih urediti, možemo ih po vo}i kretati, ali i ako mi imamo svu snagu nad nima, one nad nama nemaju