СРЂ

— 320 —

nikakvu. Većina su nih sarao rijeei. A borba riječi protiv naše lijenosti i naše sensualnosti ,,to je borba zemjana lonca protiv gvozdena. Fuje je branio lažnu tezu kad je govorio o t. z\\ mislima — silama. On nije vidio da izvršna sila misli dolazi gotovo uvijek od nene sveze s osjećajnim stanima koji su prave sile. Iskustvo nas svakoga easa uči kako je rnala snaga ideje. Daleko je od čisto formalnoga pristanka do vjere koja proizvodi i stvara djcla. Cim pamet ostane šama da se bori, bez strane pomoći, protivu brutalne niaso sensualnih sila ona je nemoćna. Kad jo čovjek zdrav to jo osama nemogućna, ali u bolesti se vidi jasno da svaka snaga što stvara važno radne proizlazi iz osjcćajnosti. Mi ne tvrdimo da pamct ncma u sebi nikakve snage, ali se паша eini kao izvjesno, da ona nije u stanu da odbije težke i nczgrapne životinske težne. Ribot') s pomoću vrlo živih primjera dokazao je da kad je osjcćajnost vrlo slaba, kad so poslije sonsaeijo ne javi l'adost, kad misao ostane sulia i bladna, inteligentan stvor nijc podoban čak da mrdne rukom da ncšto potpišo. Koji sc od nas nije nalazio u tome stariu posle rđave i neprospavane noćiV Osjcćamo se malaksali, u glavi je dosta jasno, mi u svakome slueaju vidimo šta treba raditi, ali, avaj namal osjećamo da misao sama po sebi ima malo snagc. Лко u taj mah čujcmo na vratima služavku gdje razgovara s nekim posjetiocem, na kojcga smo sasvim zaboravili da će nam doći, nh ćcmo, zbuncni što smo zaboravili — a to je jedno osjcćano — skočiti kao oparcni iz posteje. U primjcrima koje navodi Ribot u svojoj knizi Bolesti vo(<>, živo je naslikan taj kontrast izmcđu djfjstava idejc i osjoćana. Jedan čovjek o kojcm on govori, nepodoban da učini i najmani vojni pokret, i ako je bio potpuno zdravo pameli, prvi je skočio iz kola svojih kad su pregazila na piitu jednu ženu. Obično se misli da su palološka stana zasebna staAa, u stvari ona su uveličavane stvarnosti. Kao što će se tvrdiea smijati Molijerovom tvrdici, ne primjenujući ništa na sobe, isto tako mi ne ćcmo da sebe glcdamo u jasnim stanima, različnim od umnih bolesti. Sav život naš proniknuo nas je uvjerenem

') Maladie de la volonte, str. 38, 39, 43, б0, 116, 117.