СРЂ

лука Тћеловић БЕОГРАД . ; Luka ćelović tM S"R a Đ ш

God. iV. Đubrovnik. 31. Maja 1905. Вг. 9. i 10.

DJEVOJAČKA TAJNA. — Saopćio 1И. d. V. Odazvali se žo]i prijateja, i clošao sam, da kod nega sprovedcm nekoliko dana praznika. Kuća je bila vrlo stara, dosta prostrana, ali melanhonična. Turobno na mcne djelovahu velike dvorane i tijesni prozori u gotičkom stilu. Pričini mi se, kao da je onaj stan za dosadu bio građen. Nijesam imao vrcmena zabavjati se melankonicnim ovim mislima; začuh korake dobre domaćice, koja se žurila da me pozdravi. Dobra gospođa Zorka bila je, bez sumne, najboja žena u svom mjestu. Ona me primi sa pravim veselem, ali ipak na licu joj opazih kao tragove neke tajne'žalosti. Nczin je imetak napredovao, zdravje je dobro iznosilo; promislih, da Marija Blanković, mlada sirota, koju je ona u svojoj kući odgojila kao svoje dijete, biti će joj prouzrokovala kakovu neugodnost. Zaposjcvši određenu sobu — oh, kako bijaše melanhonična, a ipak najboja u stanu — zapitah: gdje je Marija? — Otišla je pohoditi bolesnu jednu prijatejicu, djevojčicu, koja umire od srčane bolesti. Povratiće se odmah. — A je li ona dobro? — Oh! sasvim dobro, proslijedi gospođa Zorka. Ali se hezino lice preobliči, i rekao bi, da mi je davala rđavu vijest. — Zašto se ne udaje? — primjetih odmali. — Zašto! Evo. Ona je lijepa kao andio, dobra kao rijetko ko; moj joj je imetak osjeguran, prosioca ne fali, ali Marija svijch odbija, a sada joj je 24 godine. — Da ne goji ona kakovo tajno čuvstvo? — Marija! Nikada! Ja sam joj dala potpunu slobodu. „Udaj se za lcoga lioćeš, rekoh joj. Ali buduć se ne mislim od 22