СРЂ

— 353 —

SMRT FRANA CARRARE. — Ida bar. Reinsberg-Duringsfeld. Iz davnoga Solinskoga grada U Dubrovnik crni list mi đođe, Drag prijate} teško mi se jada, V'jeran drug mu pod zemjicu pođe; List ja Sitam a zeniee moje Još prestale nijesu ronit suze Milu majku, drago d'jete svoje Pusti grob mi onomadne uze. U dalekoj domovini mati Leži, u гетЦ Dubrovckoj d'jete, Mletcima će grob Karare ostati Je 1' ti smrti dosta sile klete? Staru mater, a nejaku Zorku Neg' junaka u najboja ]eta, Jedan mjesec, počuj bolest gorku Brz' zanese sa ovoga sv'jeta. Na grob pjesmu našeg prijatela Da ja skladam žudi jubav Tvoja. To bi, brate, bila moja žela, Nu plac samo sad je pjesma moja. Pokoj nemu, koj pretrpi dosti, Potlacene i neharnu zlobu, I koj srcom sve uvrjede prosti Pokoj nemu u tuđmskom grobu. Preveo s lieinačkoga mj. Februara 1854. J)r. Ivan Л utjust Kaznacič.