СРЂ

- 386 -

VEZE DUBROVČANA I KATOLIČKIJEH BUGARA U XVII. VIJEKU. — A. Vućelić. Između sviju južnijeh Slovena od doba Muhameda II. sami Dubrovčani imađahu slobodnu državu i zanimahu se već od davna kolonizacijom krajeva na Balkanskom poluostrvu, po kojijem živjahu razna plemena istoga naroda. Ali Dubrovčani bjehu i najkulturniji dio jugoslovenskoga pucanstva, te koliko im s toga bješe s jedne strane lakši rad kolonizacije izmedu srodnijeh plemena, toliko s druge strane mogahu snažnije utjecati na ove krajeve, koji bjehu mnogo niže civilizacije i što više pod neprosvjet]enom turskom vladom. Nihovo djelovane bješe prirodno uređeno, tako da krajevi kolonizovani steku veću vrijednost nadasve trgovinom s Dubrovčanima a nešto i industrijom nihovom, na primjer, pravjenem sukna a možda i agrikulturom, jer su Dubrovcani nastaneni po Balkanu kupovali čitluke (baštine) i kuće, te nastojaliu uopće, u koliko im bješe moguće, oko materijalnoga i moralnoga napretka domaćega pučanstva. U tu svrhu postanu do neke mjere i negovi štitnici i odgojiteji. Istina, djelovahu u ograničenu opsegu prama svojijem silama; ali sama priroda bješe ih navela da rašire po]e svoje radinosti preko granica male im i siromašne otagbine i da se dadu na kolonizaciju, a oni izvađahu to tako vješto da su i velike države, kao Austrija, od nili učile i zavele se za nihovijem primjerom u novije doba. Dubrovčani većinom kao trgovci, rudari i prometnici nasejivahu mjesta na Balkanu često sa svom svojom porodicom i namjerom da se ne vrate u otagbinu. Nihovo djelovane bješe prama idejama onoga doba i stupahu u uže veze dajbuđi s jednijem dijelom urodenika, koji primahu zaštitništvo dubrovačke države i uživaliu ili samo građansku, ili građansku i vjersku relativnu slobodu u muhamedanskoj Turskoj; što više, svi katolici na Bakanu, bez razlike narodnosti, mogahu se koristiti konfesionalnijem pravima Dubrovčana u Turskoj. Po ovome što se kazalo, može se razumjeti da nihove kolonije bjehu mješovite,