СРЂ

— 887 —

to jest trgovacke i urođeničke. One bjehu reclovito uređene i organizovane na temeju nama već poznatijeh sultanovijeh povlastica, koje bjeliu znanicnitije nego one, što je imala koja mu drago druga država u Evropi. Oni su u kolonijama imali i svoju sudbenost a u ovu uticahu i nihovi konsuli i poslamci i niliov dubrovacki senat. Dubrovčani nticaliu i na crkvene prilike na Balkanu i zasticavahu nadasve katolički elemenat, ali uz potpunu toleranciju, što više uz prijatejevarie s pravoslavnijem elementom na Balkanu i zaštitom pravoslavnijeh bjegunaca iz balkanskijeh država i placahem danka srpskijem pravoslavnijem kaluđerima Atonske gore. Naša je namjera da ovdje prikažemo samo neke veze Dubrovčana u Bugarskoj XVII. vijeka, a naše razlagane, premda se slaže s onijem što je prijo bilo pisano, sađrži nekolikon ovijeh podataka, kojijeh nema ni u Acta Bulgariae Ecclesiastica pok. Fermengina. * * * U istočnom dijelu Balkana, u Bugarskoj, može se nabrojiti mnoštvo nikovijeh kolonija. Kako su uticali na crkvene prilike u Biogradu, tako su se miješali u iste i u Bugarskoj. Uže veze pako imali su Dubrovčani s ono malo katolika, što je bilo u Bugarskoj scdamnaestog vijeka. Katolička crkva imaia je onda u Bugarskoj jednu mitropoliju ili nadbiskupiju, koja se je pograduSofiji(starojrimskoj Sardica) nazivala Sofijiska; ali sijelo ne bješe joj u Sofiji nego u selu Ciprovcu, gdjo je bio franevački manastir. Mitropolit ili nadbiskup sofijski imao je također i vikarijat nad Vlaškom i Bogdanskom. Ali u Bugarskoj bješe i biskupija Galipojska. Katoličko svećenstvo u Bugarskoj nije bilo mnogobrojno, jer je u zemji bilo malo katolika i sastojalo se je malo ne sve iz Frahevaca. Ovaj red dopre u Bugarsku iz Bosne. Sedamnaestoga vijeka godine 1648. bješe samo 9300 katolika u cijeloj Bugarskoj; a u Vlaškoj ih bješe 5681, a u Bogdanskoj preko 4000 duša; u svijem ovijem zemjama bješe dakle ukupno samo 19 hijada katolika. Taj je broj ustanovio onda franevački vizitator. Ali on katolicima pribraja i Bogomile, koje su Fra-