СРЂ

— 390 —

u Plovdivu bješe đva Dubrovčanina, a 1649. godine bješe ih 10, u Rušćuku na Dunavu bilo je 22 katolika, 22 Dubrovčana trgovca, okrom nekoliko Bugara pravoslavnih. koji služeći Dubrovčane bjehu prešli na rimsku vjeru; u Razgradu 10, u Provadiji 69 Dubrovčana sa nekoliko Bugara pokatoličenijeh u dubrovačkoj službi. Oni su tu bili prije zgrađili erkvu od drva, pak od kamena; ali je Turci razore 1639. godine. U Sumli bješe 27 i'ubrovčana i Bugara u nihovoj službi pokrštenijeh. U Nikopoju Dubrovčanin trgovac s dvije slugo bješe kupovinom spasio crkvu od Turaka. Od Dubroveana dolazile su bugarskijem katolicima i umjetnine. Tako oko polovine XVII. vijeka bila je u Zeleznoj na velikome otaru slika, koju je bio učinio 1497. godine jedan dubrovački franevac fra Marko; ona bješe vrlo lijepo izrađena na daskama. I u Trnovi bješe ob]ub|en fra Lovro Florio (Cvjetković?) koji bješe u Dubrovniku bolesničar i lijekarnik u samostanima. U Arbaniji bi ređen kao biskup, te prođe prije u Ćiprovac, pak u Trpovo, gdje ga objube s toga što je znao liječiti. Ali on prije bješe stekao naklonost biskupa Sofijskog Petra Budi iz doli, jer ga bješe izliječio od jedne bolesti a Radul knez vlaški štovaše ga, jer ga bješe izliječio od noge. Osamnestoga vijeka Marko Andrijaši od dubrovačke porodice bješe nadbiskup sofijski. * * * Svi su Dubrovčani u svojijem kolonijama na Balkanu, dakle i u Bugarskoj, bili složni i sačinavahu neku zajednicu, te kad je naseobina imala kakav trošak, na primjer dar turskim pašama i begovima, svak bi dao, koliko bi ga hodilo i svi su se držali zajedno kao braćaili kao bratstvo. Okrom toga Dubrovnik je bio tačka preko koje su bugarski biskupi i svećenici polazili u Haliju, ili se iz ne vraćali; dubrovački poklisari i ulaci nosili su bugarskijem biskupima, a možda i ostalijem svećenicima pisma do Dubrovnika i obratno; okrom toga bugarski svećenici i dijaci putovali su zajedno s dubrovačkim poklisarima za svoju sigurnost. Istina je da su Dubrovčani davali sličnu pomoć i drugijem, na priliku dubrovačkijem trgovcima, ali ovo nihovo ponašahe prema bugarskomu svećenstvu ne bješe samo prigodno.