СРЂ

— 513 —

se nagrađuju sa 50 dukata pojedine rasprave i monograflje iz istorije Srba; Život Save Tekelije, Monografije iz istorije srpske kriiževnosti. Po velieini do 200 dukata nagrađuju se monografije iz istorije i etnografije Burievaca i monografije iz istorije srpske umjetnosti. Djela se šalu do konca ove godine.

Dubrovački pjesnici i Jeremija Gagič. — Prilikom ženidbe ruskog konsula u Dubrovniku, Srbina Jeremije Gagića, o kome je u članku „Будимско издање Гундулићева Османа" rijeo, riekoji riegovi prijateli u Dubrovniku prikazaše mu svoje pjesnieke proizvode. Za sada priopćujemo samo „Pirnu pjesan G. Gagiću" prema rukopisu br. 398 u biblioteci Male braće:

Sve živo, ke je na svijeti s udaha gojne naravi il' lazi, il' plovi, il' leti, glas ćuti, mile lubavi; svo trave, dubje, zeleni, ke niču, rastu, evjetaju, žar rieki slasni, luveni u svoje doba kušaju. Bez ove zgodne svim eesti pusta bi zemla ostala i u mrak grde od smrti ona bi opet upala; nu višrii Gosjsod nad stvorom svim izbra ludsko živuće, birnim ga resi razborom, poda mu stavno ganuće, ganuće stavno, na koje nasloni pirne sladosti i riih potvrdit htio je s darom nebeske milosti. Pak vrijeme tijekom brzime veću mu krepos podaie i lupkim plodom milime zaručne krepki vezaje. Znam, da tad misli novi roj vrvi pod krovom od kuće, nu nove slasti, novi goi

raslavi novo brinuće. Nad sva ova kad spoznana iznade se ćud izbrana zaručnika u dva mlada, svakomu je dobru nada. I š riom bude sadružena eas, života već' cijeriena, i domaće duh vrijednosti sličan s dvornom urednosti, mudros, znarie i pošterie i zgođivo promišlerie, ježik isti, vjera ista i dva srpskih gora lista, istom rosom napojena i od vjetriea uzgojena. Sad ti, majko od Lubavi, brža od strijela, tijek upravi u Dubrovniku na kolima s' sriežanijem labutima i Gagića s' Stakom milo pod tve mlačno primi krilo, ti napoji zeta svoga slasti meda luvenoga, otri od suza lijepo lice tvom mahramom vjerenice, strah joj gazi, mir' je, ne da', da u zabavi lupkoj preda.

Pjesnik je zabiležen kao N. N. Možda je to onaj N. N., koji je prili. kom svadbe Ganluke Garariina (brata Dominika, upravnika Dubrovnika u doba francuske vlade) spjevao jednu latinsku i jednu srpsku pjesmu (Per lo nozze del Signor Cavaliere Gianluca Garagnin e della Signora Francesca Borelli poesie, Dubrov. 1810, str. YII i XVIII). P. M. K.