СРЂ

— 435 —

samo naučnu istinu, a opiro se noistini i zabluđi, ma ocl kuda ono polazile. On s jedno strane otvoreno udara na onc ,,chc seguono lo sacre pcdate della veneranda ignoranza delle scuole" (Osscrv. Cherso str. 11.), ali ne štedi ni neosnovane tvrdne novili filosofa: „поп mi credo permesso di lasciare anclio inosservati gli errori dei signori Enciclopedisti. . . che come da principio me, cosi molti d' ora in poi potrebbono ingannare" (ib. 102-103). I kad svojom prirodnom živoconi skačo s jednoga nauenog predmeta na drugi — što bi za obicnog i pedantnog stručnika dosta bilo da ga okrsti „salonskim naučenakom", — on je i tada, ako sudi na osnovi svojih ličnih opažaha, dostojan pouzdana. Го tome, od hegova glavnoga đjela „Viaggio in Dalmazia" nijesu su se dugo čekali prijevodi na jezike engleski, francuski i nemački. Na ovom se posljednem jeziku izdadoše dva put prijovodi negovih Pisama o Ivalabriji i Puji. (u Merkuru 1786. i 1787, i zasebno u Weimaru 1788.). Samo jodnu godinu prijo Fortisovo'smrti izađe pod negovim imenom jedno djelo u dvije svcske sa naslovom na čelu: »Memoires pour servir a 1' histoire naturelle et principalemont a 1' oryctographio de 1' Italio (Paris 1802). Tu jc sabrana, u francuskoin prije\ r odu, većina negovih sastavaka rastrušenih po časopisima i po izdahima različitih akademija i znanstvenih društava, kojima je član bio. I tako, u glavnoj prirodnačkoj radionici, Parizu, — gdje dje lovaliuizvanredniumovikaoCuvier, Brongniard, Ehc deBeaumont (pomoću, naravno, i prvorednih inostranih naučenaka) i gdje geologija') i paleontologija dobiše sklop i oblik odredenih nauka, pojavi se posjedne opširnije Fortisovo Ijelo, iz koga je bez dvojbo i neposredno bio uzet po koji kamen na podizane tih veličanstvenih naučnih palača. Nego, koliko god znatni bili liegovi radovi u prirodoslovnim strukama, nas, naravno, ovdje još više interesuju Fortisove zasluge, koje je stekao saopćenem Zapadu jcpota našega narodnog pjesništva, a i način kojim je u glavnome to izvršio.

') Vrijedno je spomenuti, da se riječ „geologia" kao strucni naziv sreta (1771) u Fortisovm „Osservazioni Oherso" itd. str. 124.