СРЂ

— 437 —

Stručnak koji se bude bavio izučavanem Fortisova djelovana, sa našeg narodnog gledišta, ne samo da pomenutu studiju velikog naueenaka ne smije mimoic'i, nego treba da je temejito izuči u svakome pogledu. Međutim možda ne će neumjesno biti, ako ovdje uvrstimo nekoliko kratkih opazaka koje zabiježisnio čitajuci lično tu raspravicu. Milđošič je svakako imao svoje razloge, što je dao svome spisu tek navedeni naslov. Ali se nama čini, da on tačno ne označuje sađržaja, a to je, uvjoravaju, glavna zadača naslova svake knige. Po tome bi naslovu novješt čitalac mogao pomisliti, da je Asanaginica čak izvorna Gootho-ova pjesma, osobito pogledom na ogromnu autoritat ovoga veličanstvenog pjesnika, — a da sve ostalo, što se tu navodi, nijesu nego nezini prijevodi, ne izuzevši ni srpsko hrvatskog teksta. U ostalom, kad bi se takvi qui pro quo i dogodio, to ne bi dugo trajalo, pošto već na prvoj stranici uvoda pisac sam izrečno kaže da je tu Groethe samo prevodilac. U studiji, o kojoj je riječ, saglasno s osnovom negovom, pisac je preštampao potpuno ili u izvodu, ili je bar nabrojio, gotovo sve prijevode „Asanaginice", u koliko su mu poznati bili. Preštampani su potpuno: 1) Talijanski prijevod Fortisov; 2) nemački, nepoznata prevođioca od 1775. god.; 3) nemački prijevod gospođe Talvy; preštampan je nepotpuno: 4) francuski prijevod u prozi; analizan je: 5) Goethe-ov prijevod; za tim se samo pomihu: 6) nemački prijevoa V. Gerharda; 7) ingleski prijevod Valter-Scotta; 8) česki S. K. Slovaka; 9) magarski od Kazinczy-a. No će biti zgorega dodati k nima i 10-ti prijevod koji je u Miklošića propušten, a to je latinski, od Dubrovčanina Đura Ferića. Khižica, u koju je uvršten, izašla je u Dubrovniku kod Trevizana 1798. pod naslovom: „Ad clar. virum Joh. Miiller, Georgii Ferrich epistola. Huic accedunt, illyricae linguae poemata triginta septem, latinis carminibus ab eodem reddita." Pjesma je o Asanaginici na prvome mjestu. U Miklošića također nema ni 11) ingleskog prijevoda koji se sreta na str. 120-128 knižice „Serpski(sic) pesme, or National Songs of Ser-