СРЂ
— 467 —
Lukša nas samo krvavo pogleđa i zaječi. Mi ga uprtismo na кгкабе i odnesosmo kući, ali nam nije dao, koliko je pas, da mu ranu vidimo. Od toga doba oslabio Lukša, pa više nije mogo. Poslije se i pokajao te je zvao i popa da mu eita svete riječi, ne bi li ga kurtarisao sotone. Poslije dvije godine umrije miran. — ВбН je sve ovo istina, završi mi kum Marko, a zanago se i danas rodio jedan negromanat, pa gdje bilo! Jesi li vidio samo ovu strahotu od vremena'? Ja sam slušao kuma Marka rado i pomjivo, kako mi priča, i ako saiu svaki čas otresivao sobom radi puste drhtavice, te me nije nikako puštala. Razumio sam, koliko je bio ubijeđen o negromantu Lukši i negovom gonehu s oblacima i gromovima, pa, kolikogod mi je ova priča izgledala zagonetna, nijesam je odmah znao riješiti. U toliko stigosmo u sulo, pozdravim se kumom Markom i podoh do kuma Ivana, na moje staro padalište. Istu mi je priču pričao i kum Ivan, a potvrdilo je nekoliko nih iz susjestva što su mu to večer bili u kudi. Premišlajuć i koliko sam mogao shvatiti iz ove priče, došao sam na posjetku do zakjučka, kako je Lukša bio negromanat. Svakako 011 je bio vrlo zao čovjek i mnogo osvetjiv. Kad bi htio nekome da se osveti i da mu štetu nanese, čekao bi prvo nevrijeme, pa bi inu tada otičao u baštinu, grane malo malo nožem podsjekao, o nih se objesio, pa nešto snagotn a nešto sa težinom tijela iskrčio bi debele grane pri deblu i izgrdio masline. Međe bi na mjestima izvalio a voda bi ih za čas raznijela. Tako je on i ovaj put uradio pok. Sćepanu. Ali za ncgovu nesreću, kako je bila mrkla i strašna noć, lioteći prelomiti i onu debelu granu izviše rupe u kojoj su ga našli, sigurno ga ona izdala i prelomila se nenadano, te zajedno s nome pade niz gređu kraj rupe i tu sc žestoko nagrdi, pa je tu morao ostati jer nije imao snagc da izmakne kući. Sejani su, naravno, biti ubijeđeni, da ga je stari Sćepan zrnom pogodio. Lukša im nije dao, da mu tobož ranu vide, jer je znao, da svi u selu misle, kako se on goni s oblacima, i kako na n u oblake pacaju, pa, koliko je bio alčak, bojao se, kad vide da ga je