СРЂ

468

grana ubila a ne zrno, da se ne bi dosjetili, kako on rukama a ne vjetrom i gromoviiua krči. Kad sam sutri dan ostavjao moje solo, na docu je mirno još ležala slomjena grana, dok su se druge lako previjale igrajuć se večernim vjetrom, tiho pričajući svijetu kalco se jučer rodio jedan negromanat. ТЈ Dubrovniku o Petrovu 1905.